POST
Četvrti od pet uslova islama jeste postiti svakog dana u mubarek mesecu ramazanu. Ramazan znači „gorenje“, jer u ovom mesecu izgore i nestanu gresi onih koji poste i čine tevbu. Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: „Kada dođe mesec ramazan, kapije dženneta se otvaraju, kapije džehennema se zatvaraju, a šejtani se okivaju.“
U hadis-i šerifu iz zbirke „Sahih-i Buhari“ rečeno je: „Ko u mesecu ramazanu post smatra farzom, smatra ga svojom dužnošću i sevap posta očekuje od Allaha teala, oprostiće mu se raniji gresi.“ Dakle, potrebno je verovati da je post Allahova naredba i očekivati za njega sevap. Uslov je ne žaliti se na dužinu dana i na težinu posta. Dužinu dana i to što čovek s mukom posti među onima koji ne poste treba smatrati prilikom i velikom dobiti (ganimetom).
Uslova da post čoveku bude farz ima sedam:
1. Da je musliman. 2. Da je balig (verski zreo). Post deteta je ispravan (sahih). 3. Da je pri zdravoj pameti. 4. Da je onaj ko se nalazi u darul-harbu čuo da je post farz. 5. Da je mukim, to jest da u šerijatskom smislu nije musafir. 6. Da nije u hajzu (menstruaciji). 7. Da nije u nifasu (krvarenju posle porođaja).
Farzovi posta
Post ima tri farza: 1. Doneti nijet. 2. Nijet doneti između njegovog prvog i poslednjeg vremena. 3. Od fedžr-i sadika, to jest od trenutka kada zora počne da sviće, pa do zalaska sunca [to jest tokom šerijatskog dana], čuvati se onoga što kvari post.
Učenjaci četiri mezheba jednoglasno objavljuju da post počinje kada belina zvana fedžr-i sadik zasvetli u jednoj tački vidljivog (zahiri) horizonta. U knjizi „Multeka“ kaže se: „Post je uzdržavanje od jela, pića i polnog odnosa (džima) od svitanja zore do zalaska sunca. Farz je i da se, od zalaska sunca prethodnog dana do vremena dahve-i kubra1 na dan posta, u srcu donese nijet za ramazanski post. Ako do vremena dahve nije jeo ni pio, doneće nijet i postiti. Posle vremena dahve nijet nije ispravan. Kada se nijet donosi pre zore, kaže se: ‚Nanijetio sam da sutra postim.‘ Kada se nijet donosi posle zore, kaže se: ‚Nanijetio sam da danas postim.‘ Takvo je vreme nijeta i za zavetni post određenog dana i za nafila-post. Za svaki dan treba doneti poseban nijet.“
Šta kvari post
Ako u mesecu ramazanu čovek, znajući da posti i pošto je pre zore doneo nijet, pojede ili popije nešto korisno, to jest ako na usta u stomak unese nešto što se obično uzima kao hrana ili lek ili što pruža užitak i uživanje, ili ako ima polni odnos ili se s njim ima polni odnos, post se kvari i potrebni su i kaza i keffaret.2 Prema ovoj definiciji, pušenje cigarete kvari post. Potrebni su i kaza i keffaret. Jer čvrste i tečne čestice iz dima sa pljuvačkom odlaze u stomak. Ako posle nečeg za šta se dobro zna da ne kvari post, na primer posle puštanja krvi (hidžame) ili ogovaranja (gibeta), čovek pomisli da mu se post pokvario, pa namerno jede, post se kvari i potrebni su i kaza i keffaret. Ako onaj ko u ramazanu nije doneo nijet pre zore učini pre vremena dahve nešto što kvari post, po dvojici imama potrebni su i kaza i keffaret. Jer je propustio mogućnost da posti donevši nijet, iako je ta mogućnost postojala. A po imam-i azamu potrebna je samo kaza. Ako jede ili pije posle vremena dahve, keffaret nije potreban ni po jednom od tri imama. Kazna keffareta jeste naknada za kidanje zavese poštovanja i časti mubarek meseca ramazana. Po imam-i azamu, to je kazna za namerno kvarenje ramazanskog posta koji je ispravan u sva četiri mezheba. U šafijskom mezhebu uslov je doneti nijet pre zore. Ni hanefije koji nisu doneli nijet pre zore ili su post pokvarili pod prisilom ili iz opravdanog razloga, po imam-i azamu, ne čine keffaret. Kada se pokvari kaza-post, zavetni ili nafila-post, keffaret se ne čini. Ako neko u jednom danu ramazana pokvari post učinivši nešto za šta je potrebna samo kaza, pa istu stvar namerno ponovo učini i nekog drugog dana, potreban je i keffaret.
„Kada dođe mesec ramazan, kapije dženneta se otvaraju, kapije džehennema se zatvaraju, a šejtani se okivaju“ Hadis-i šerif
Ako se post pokvari greškom, na primer ako čoveku pri uzimanju abdesta voda ode u grlo, ili ako ga prisile da pokvari post, ako uzme klistir, ako u nos unese tečni lek, kolonjsku vodu ili dim [dim cigarete koju puši neko drugi], ili ako udahne dim od kađenja agarom (ud, drvo Aquilaria) i ambrom, ako u uvo ukapa lek, ako lek stavljen na ranu na koži prodre unutra [i ako se lek ubrizga iglom], ako proguta nešto što nije ni lek ni hrana, poput papira, kamena, komadića metala, pamuka, trave, sirovog pirinča, prosa ili zrna sočiva, ako namerno povrati puna usta, ako onaj kome krvare desni proguta samo krv ili krv pomešanu s pljuvačkom u jednakoj količini, ako jede ne znajući da je svanulo, ili ako prekine post misleći da je sunce zašlo, ako, zaboravivši da posti, počne da jede, pa, misleći da mu se post pokvario, namerno nastavi da jede, ako mu u snu ulivaju vodu u usta ili s njim imaju polni odnos, ako posti bez nijeta, ili ako u ramazanu ne donese nijet do jutra, pa, čak i ako kasnije donese nijet, ne posti posle vremena dahve – u svim tim slučajevima post se kvari i posle bajrama za svaki dan potrebna je kaza od samo jednog dana. Keffaret nije potreban. Ako kiša ili sneg uđu u grlo, kvare se i post i namaz. Potrebna je kaza. Ako čovek, grleći, privijajući i ljubeći, postane džunup, post se kvari i potrebna je kaza. Ako ne postane džunup, post se ne kvari. Ako namerno proguta ono što mu je od noći ostalo među zubima, a to je koliko zrno leblebije, post se kvari i potrebna je kaza. Ako je manje od leblebije, ne kvari se.
Ako onaj ko je jeo zaboravivši da posti ponovo jede ili pije, iako zna da mu se post time nije pokvario, potrebni su i kaza i keffaret.
U knjizi „Multeka“ i u svim knjigama kaže se: „Ako lek stavljen na ranu na glavi ili na telu prodre u mozak ili u probavni trakt, post se kvari. Potrebna je samo kaza.“ U šerhu „Multeke“ zapisano je: „Imam-i azam kaže da hrana, kada kroz ranu prodre unutra, kvari post. A dva imama rekla su da ne kvari, jer post kvari samo ono što uđe kroz prirodne otvore tela.“ Tahtavi u šerhu „Merakil-felah“ to lepo objašnjava. On kaže: „Ako se zna da je lek stavljen na ranu na glavi i na telu, bio tečan ili čvrst, dospeo u mozak i u probavni trakt, post se kvari. Ako se dobro ne zna da je prodro unutra, a lek je tečan, imam-i azam je rekao da se post kvari. A dva imama rekla su da se, ako se dobro ne zna da je prodro unutra, post ne kvari. Ako je lek za koji se dobro ne zna da je prodro unutra čvrst, sva tri imama rekla su da se post ne kvari.“ Iz toga se razume da, po sva tri imama, lek za koji se dobro zna da je prodro, bio čvrst ili tečan, kvari post. Odatle se razume i da vakcine i injekcije lekova koje se iglom daju pod kožu ili u mišić, u ruku, nogu ili bilo gde, kvare post.
Šta ne kvari post
U mubarek ramazanu, ili u kaza-postu, postu keffareta, zavetnom i nafila-postu, ako čovek, zaboravivši da posti, jede, pije ili ima polni odnos, ako dok posti postane džunup u snu ili budan gledajući, ako se namaže jodom ili uljem, ako stavi surmu u oči [čak i ako se njihova boja i miris osete u pljuvački i mokraći], ako poljubi sa strašću, ako ogovara, ako pusti krv (hidžama), ako nehotice povrati puna usta ili namerno povrati malo, ako mu voda uđe u uvo, ako mu na usta ili nos u grlo uđe prašina, dim ili muva [ili ako mu se kiseoničkom bocom daje veštački vazduh, ili ako ne može da se sačuva od toga da mu dim cigarete koju puši neko drugi uđe u usta i nos], ako sa pljuvačkom proguta vlagu koja mu je ostala u ustima pošto ih je isprao, ako stavi lek u oko ili u šupljinu zuba, čak i ako mu ukus oseti u grlu – ništa od toga ne kvari post.
[Pisac knjige „Bahrur-raik“ (rahmetullahi teala alejh) kaže: „Usta se ponekad smatraju unutrašnjošću tela. Zato, ako onaj ko posti proguta svoju pljuvačku, post mu se ne kvari. To je kao kada nečistoća (nedžaset) u čoveku pređe iz stomaka u creva. Ako krv izađe u usta iz rane u ustima, posle vađenja zuba, s mesta uboda igle ili iz stomaka, to ne kvari ni abdest ni post. Kada se ta krv ispljune ili proguta, ako je pljuvačke više od krvi, to jest ako je žuta, opet se ne kvare. Tako je i kada u usta dođe nešto drugo iz stomaka: ne kvare se ni abdest ni post. Ako je puna usta i izađe iz usta napolje, kvare se oboje. Unutrašnjost usta ponekad je kao spoljašnjost tela. Kada se voda uzme u usta, post se ne kvari.“ Tako je zapisano i u knjizi „Dževhere“. Vidi se, dakle, da se post ne kvari kada se ispljune mnogo krvi koja dolazi posle vađenja zuba. Ako onaj ko ne posti tu krv proguta, abdest mu se ne kvari. Ako je krvi manje od pljuvačke, ni jedno ni drugo se uopšte ne kvari.
U knjizi „Fetava-i Hindijje“ kaže se: „Iako klistir i ukapavanje ulja u uvo kvare post, keffaret nije potreban. Ako muškarac ulije vodu ili ulje u svoj polni organ, post se ne kvari, čak i ako dospe do mokraćne bešike. Ako se ulije u polni organ žene, kvari se. Ako se vlažan ili nauljen prst uvede u anus ili u polni organ žene, kvari se. Ako je prst suv, ne kvari se. Ako pri pranju posle nužde voda uđe u anus, kvari se.“] Probati ukus jela ne gutajući, žvakati žvakaću gumu bez dodataka, to jest u prirodnom stanju, ljubiti kada postoji sumnja da će čovek postati džunup, kupati se radi osveženja – iako to ne kvari post, mekruh tenzihen je. Upotreba surme i ulja za brkove i mirisanje cveća, mošusa i kolonjske vode ne kvari post i nije mekruh. Kao što su surma i ulje za brkove mekruh kada služe za ulepšavanje, mekruh je i nošenje cveća u ruci i na jaki. Mirisanje nečega što je puno prašine i dima i žvakanje žvakaćih guma s dodacima, poput šećera, kvari post. Misvak i puštanje krvi (hidžama) nisu mekruh.
Ako neko u mubarek ramazanu namerno pokvari post za koji je doneo nijet pre vremena imsaka, potrebni su i keffaret i kaza.
U nafila-postu i kaza-postu nema keffareta.
Za keffaret se, izvan dana ramazana i pet dana u kojima je post haram, posti šezdeset dana bez prekida. Posle toga posti se, kao posebna kaza, onoliko dana koliko je posta pokvario. [Haram je postiti prvi dan Ramazanskog bajrama i četiri dana Kurban-bajrama.] Ako za to nema snage, nahrani do sitosti, po dva puta, šezdeset siromaha jedan dan ili jednog siromaha šezdeset dana. Ili svakome od njih da imetka u vrednosti sadaka-i fitra. Za jedan dan kaza-posta posti se jedan dan. Ako neko kaže: „Ako je ramazan, doneo sam nijet, a ako nije, bez nijeta sam“, postiti s takvim nijetom nikako nije ispravno. Oni koji ramazan počinju ne tako što na nebu vide mladi mesec (hilal), nego prema unapred pripremljenim kalendarima, treba posle bajrama da poste dva dana s nijetom kaze. Izračunavanje dana kada počinje mubarek ramazan opširno je opisano u knjizi „Se’âdet-i Ebediyye“.
Ibn Abidin (rahimehullahu teala) kaže: „Po oblačnom vremenu, čak i ako se uči ezan, ne treba prekidati post (činiti iftar) dok se čovek ne uveri da je sunce zašlo. Ako se iftar učini pre nego što se pojavi većina zvezda, izvršen je mustehab koji se zove ‚tadžil‘. Kada se na jednom mestu iftar učini pošto se vidi da je sunce zašlo, onaj ko je na visokom mestu, na primer na munari, ne čini iftar dok se ne uveri da je sunce zašlo i za njega. Tako je i sa sabah-namazom i sehurom.“
„Post je štit koji vernika čuva od džehennema“ Hadis-i šerif
O Servere poslanika,
O vodiču evlija,
Poslaniče svetova,
Ehlen ve sehlen merhaba.
Ti si miljenik svih duša,
Ti si ferman srcima,
Ti si sultan oba sveta,
Ehlen ve sehlen merhaba.
Ti si mahbub-i Huda,
Ne odvoj nas od šefaata,
Ahmede, Muhammede, Mustafa,
Ehlen ve sehlen merhaba.
Junus govori pravu reč,
Licem o tvoj prag trlja,
Na mahšerski dan čeka nas,
Ehlen ve sehlen merhaba.
