NJEGOV DOLAZAK NA SVIJET (ROĐENJE)

Ummete moj, ummete moj

Hazreti Amina, najsretnija od svih majki, kojoj je ukazana najuzvišenija od svih počasti, svoju trudnoću opisuje ovako: „Dok sam nosila toga Predvodnika, nisam osjetila nikakvu bol ni tegobu. Nisam ni osjećala da sam trudna. Ali nakon šest mjeseci, jednoga dana, između sna i jave, netko mi je rekao: ‚Znaš li koga nosiš?‘ Kada sam odgovorila: ‚Ne znam‘, javio mi je: ‚Znaj da nosiš posljednjeg od poslanika!‘ Kada se približilo vrijeme poroda, taj je isti ponovno došao i rekao: ‚O Amina! Kada se dijete rodi, nadjeni mu ime Muhammed.‘ U jednom drugom predanju navodi se: ‚O Amina! Kada se dijete rodi, nadjeni mu ime Ahmed!’“

Naša majka hazreti Amina opisuje i sam trenutak poroda: „Kada je došao čas poroda, čula sam strahovit glas. Obuzela me jeza. Zatim sam vidjela bijelu pticu; došla je i krilom me pomilovala. Od straha i jeze nije ostalo ni traga. U tom sam trenutku osjetila jaku žeđ, kao da gorim od vrućine. Pokraj sebe vidjela sam čašu šerbeta bijelog poput mlijeka. Dali su mi da ga popijem. Popila sam; bio je slađi od meda i hladan. Žeđi više nije bilo. Zatim sam vidjela velik nur; kuća mi se toliko obasjala da osim toga nura ništa drugo nisam vidjela.

Tko od vatre želi spas naći,
Neka s ljubavlju i žarom donosi salavat!
Essalatu vesselamu alejke ja Resulallah!
Essalatu vesselamu alejke ja Habiballah!
Essalatu vesselamu alejke ja Nura Aršillah.

„Ja sam habib Allaha dželle-šanuhu, Njegov miljenik. Ja sam prvak poslanika. Ne govorim to da bih se hvalio“ Hadisi šerif

Kuća u kojoj je rođen Poslanik pripadala je njegovu pradjedu Hašimu ibn Abdu Menafu. Nalazila se 300–400 metara sjeveroistočno od Ka’be.

Prilikom hidžre Poslanik je ovu mubarek kuću predao Akilu ibn Ebu Talibu. Akilovi unuci prodali su je Muhammedu ibn Jusufu Sekafiju.

Kasnije je ovu mubarek kuću kupila Hajzuran-hatun, majka Haruna Rešida, i pretvorila je u mesdžid.

Ovaj mesdžid, koji su čuvali Abasidi i Mameluci, brižljivo je održavan i u osmansko doba. Kanuni sultan Sulejman-han dao ga je iznova sagraditi.

Ovaj je mesdžid kroz povijest mnogo puta obnavljan.

Mesdžid je srušen 1924. godine. Kuća koju je na tom mjestu 1950. godine dao sagraditi šejh Abbas Kattan od 1959. godine služi kao Narodna knjižnica Mekke.

Tada sam vidjela mnogo žena koje su me okružile i služile me. Bile su visoka rasta, a lica su im sjala poput sunca. Nalikovale su kćerima iz plemena Abdu Menaf. Čudila sam se kako su se odjednom pojavile. Jedna od njih rekla je: ‚Ja sam Asija, faraonova žena!‘ A druga: ‚A ja sam Merjem bint Imran, a ove su džennetske hurije2.‘

I u tom sam trenutku vidjela dugu bijelu svilenu tkaninu koja se pružala od neba do zemlje. Rekli su: ‚Pokrijte ga od ljudskih očiju.‘ Tada se pojavilo jato ptica. Kljunovi su im bili od smaragda, a krila od rubina. Od straha sam se oznojila, a od kapi znoja koje su padale širio se miris mošusa. Dok sam bila u tom stanju, skinuli su mi zastor s očiju. Vidjela sam cijelu zemlju, od istoka do zapada. Meleci su me bili okružili.

Čim se rodio, Muhammed alejhisselam spustio je svoju mubarek glavu na sedždu i podigao kažiprst. Zatim se s neba spustio komad bijelog oblaka i obavio ga. Čula sam glas koji je govorio: ‚Provedite ga posvuda, od zapada do istoka. Provedite ga, da ga cijeli svijet upozna po imenu, liku i svojstvima. Neka znaju da je njegovo ime Mahi, to jest da Allah dželle-šanuhu njime briše tragove širka.‘

Potom je nestao i taj oblak, a ja sam vidjela Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem) umotanog u bijelu vunenu tkaninu. U tom su trenutku došla tri čovjeka čija su lica sjala poput sunca. Jedan je u ruci držao srebrni ibrik, drugi lavor od smaragda, a treći svilu. Iz ibrika kao da je kapao mošus. Stavili su moga mubarek sina u lavor. Oprali su mu mubarek glavu i noge i umotali ga u svilu. Zatim su mu namirisali mubarek glavu, mubarek oči namazali surmom i nestali.“

S neba siđoše meleci u safovima,
Kuću mi obiđoše kao Ka’bu u tavafu.
Hurije dođoše, skupina za skupinom,
Od nura njihovih lica kuća mi se nurom ispuni.
U zraku se prostrije postelja jedna,
Ime joj Sundus, melek ju je prostro.
Zadivljena, tada zanijemjeh
Kad sve to jasno ugledah.
Iznenada se zid rascijepi
I iz dženneta dođoše tri hurije.
Neki kažu: od te tri ljepotice
Jedna bijaše Asija, lica kao mjesec.
Druga, bez sumnje, bijaše Merjem-hatun,
A treća – ljepotica među hurijama.
Sve tri dođoše s ljubaznošću
I u taj čas mi selam nazvaše.
Dođoše i oko mene sjedoše,
Jedna drugoj radosnu vijest o Mustafi doniješe.

Kada se rodio Muhammed alejhisselam, pokraj naše majke hazreti Amine bile su Šifa-hatun, majka Abdurrahmana ibn Avfa, Fatima-hatun, majka Osmana ibn Ebul-Asa, i tetka našeg Poslanika (očeva sestra) Safija-hatun. One su o nuru koji su vidjele i o drugim događajima ispričale ovako:

Šifa-hatun pripovijeda: „Te sam noći bila kod Amine kao pomoćnica. Čula sam kako Muhammed alejhisselam, čim se rodio, upućuje dovu i usrdno moli. Iz nevidljivog svijeta začuo se glas: ‚Jerhamuke Rabbuke.‘ Zatim je izašao nur i toliko zasjao da se vidjelo sve od istoka do zapada…“ Šifa-hatun, koja je bila svjedok još mnogih događaja, rekla je: „Kada mu je objavljeno poslanstvo, ja sam bila među prvima koji su bez ikakva kolebanja primili iman.“

„Na Sudnjem danu, kada svi budu šutjeli, ja ću govoriti. Kada se nitko ne bude mogao ni pomaknuti, ja ću za njih činiti šefa’at“ Hadisi šerif

Sva stvorenja utonuše u radost,
Tuga ode, svijet iznova dušu dobi.
Sve čestice svijeta glasno progovoriše,
Dozivajući jedna drugu, merhaba rekoše.
Merhaba, o uzvišeni Sultane, merhaba,
Merhaba, o rudniče irfana, merhaba.
Merhaba, o tajno Furkana, merhaba,
Merhaba, o lijeku za svaku boljku, merhaba.
Merhaba, o slavuju vrta ljepote,
Merhaba, o ti što si blizak Zul-Dželalu.
Merhaba, o Hakkov mjeseče i sunce,
Merhaba, o ti što od Hakka nisi odvojen.
Merhaba, o utočište grješnog ummeta, merhaba,
Merhaba, o utočište bespomoćnih, merhaba.
Merhaba, o svjetlosti oka Halilova,
Merhaba, o posebni miljeniče Dželila.
Merhaba, o milosti svjetovima,
Merhaba, ti si onaj što za grješnike šefa’at čini.
Merhaba, o padišahu oba svijeta,
Radi tebe stvoren je ovaj svijet.

Safija-hatun ispričala je ovako: „Kada se rodio Muhammed alejhisselam, nur je prekrio sve unaokolo. Čim se rodio, učinio je sedždu, zatim je podigao mubarek glavu i jasnim jezikom rekao: ‚La ilahe illallah, inni Resulullah.‘ Kada sam ga htjela okupati, začuo se glas: ‚Mi smo ga poslali okupanog.‘ Vidjeli smo da mu je pupčana vrpca već prerezana i da je obrezan. Čim se rodio, učinio je sedždu. Tada je tihim glasom nešto govorio. Prinijela sam uho njegovim mubarek ustima; govorio je: ‚Ummeti, ummeti!‘ (Ummete moj, ummete moj!)“3

Okrenut Bejtullahu, taj Resul
Lice na zemlju spusti i sedždu učini.
Na sedždi mu glava i jezik Hakka hvale,
Podiže prst i tevhid izgovori.
Govoraše: „O Mevla moj, lice Tebi okrenuh,
Allahu moj, moj ummet mi podari!“
Svu nadu iz srca za Hakka veže
I govoraše: „Ummete moj, ummete moj!“

Kada se rodio naš voljeni Poslanik, njegov djed Abdulmuttalib bio je kod Ka’be-i šerife i upućivao dovu Allahu dželle-šanuhu, preklinjući Ga. Ovako mu je to rođenje najavljeno kao radosna vijest:

Ka’ba se iznenada spustila na sedždu prema Makam-i Ibrahimu i ponovno se vratila u prijašnje stanje. Abdulmuttalib je čuo kako Ka’ba jasnim jezikom govori: „Allahu ekber! Glas Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem) očistit će me od idola.“ U tom je trenutku idol Hubel pao ničice. Tada se začuo glas: „Amini se rodio sin. Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem) izvest će narod iz tame zablude na nur hidajeta. Uzvišeni Hakk poslao ga je kao poslanika ljudima i džinima. O meleci, budite svjedoci: njemu su dani ključevi svih riznica. Ne zaboravite dan njegova rođenja; neka vam taj dan do Sudnjeg dana bude bajram.“ Kada je Abdulmuttalib čuo te riječi, od čuđenja mu se oduzeo jezik. „Sanjam li ja to?“ upitao se i prešao rukom preko prsa. Tada je čuo još jedan glas: „O predvodniče Kurejšija, kakvo te to stanje preplašilo?“ Nije imao snage odgovoriti.

Kada se približio Amininoj kući, na krovu kuće ugledao je pticu. Raširila je krila i njima prekrila kuću. Mekkanska su brda sjala od njezina nura. Bijeli oblak bacao je sjenu na kuću. Dva meleka koja su stajala pred vratima nisu ga pustila da uđe. Dok je razmišljao: „Kakvo je ovo stanje? Sanjam li?“, u nosnice mu je prodro miris mošusa koji je dolazio iznutra.

Abdulmuttalib, koji je na dan rođenja Muhammeda alejhisselam vidio mnoge događaje, silno se obradovao ovoj radosnoj vijesti i rekao: „Ovaj moj sin imat će vrlo uzvišen ugled i čast.“4

Da bi proslavio tako veliku sreću, Abdulmuttalib je od sedmoga dana nakon rođenja tri dana častio Mekkance gozbom. Osim toga, u svakoj gradskoj četvrti klao je deve i njihovo meso ostavljao da se njime koriste ljudi i životinje.5 Onima koji su ga tijekom gozbe pitali kakvo je ime dao djetetu rekao je: „Dao sam mu ime MUHAMMED (sallallahu alejhi ve sellem).“ A onima koji su pitali zašto mu nije dao ime nekoga od predaka odgovorio je: „Zato što sam želio da ga hvale i slave Allah dželle-šanuhu i ljudi.“6 U jednom drugom predanju navodi se da je ime „Muhammed“ nadjenula Amina-hatun.

O ti čiji lik sja kao pun mjesec,
O ti što svim palima pružaš ruku.
O ti što si lijek za boljke srca,
O ti što si sultan svih stvorenja.
Ti si sultan svih poslanika,
Svjetlost oka evlija i odabranih.
O ti, posljednji na prijestolju poslanstva,
O ti što si pečat poslanstvu stavio.

„Na Sudnjem danu ja sam imam i hatib poslanika i onaj koji će za sve njih činiti šefa’at. Ovo ne govorim da bih se hvalio“ Hadisi šerif

Kada tvoj nur obasja sav svemir,
Lice tvoje, poput ruže, svijet u ružičnjak pretvori.
Nestade tama neznanja i zablude,
Vrt spoznaje savršenstvo dobi.
Ja Habiballah, u pomoć nam pritekni,
U posljednjem dahu nas svojim licem obraduj.

Važni događaji u noći rođenja Resulullaha

Prije nego što se Resul-i ekrem (sallallahu alejhi ve sellem) rodio i u vrijeme njegova rođenja zbili su se mnogi događaji kao znakovi da će svojim dolaskom počastiti svijet. Poznati ljudi toga vremena usnuli su snove još mnogo prije Poslanikova rođenja. Kada su ih dali na tumačenje kahinima (vračevima) i čuvenim učenjacima toga doba, oni su rekli da ti snovi „pokazuju da će doći Muhammed alejhisselam“.

Djed našeg voljenog Poslanika, Abdulmuttalib, ispričao je: „Jednom sam zaspao. Probudio sam se dršćući od sna koji sam usnuo. Htio sam odmah otići nekom kahinu da mi ga protumači. Kada sam došao k njemu, pogledao me u lice i rekao: ‚O poglavaru Kurejšija! Što ti je? Na licu ti se vidi sasvim drukčije stanje. Da se nije dogodilo nešto važno što te dovelo u ovo stanje?‘ Rekao sam: ‚Da, usnuo sam strašan san koji još nikome nisam ispričao‘, sjeo pokraj njega i počeo pripovijedati:

‚Noćas sam u snu vidio jedno vrlo veliko drvo. Jedan mu je kraj sezao do neba, a grane su mu se širile na istok i na zapad. Iz toga se drveta širio takav nur da je i sunce pokraj njega bilo sasvim blijedo.

Čas se vidjelo, čas nestajalo iz vida. Ljudi su se okretali prema njemu. Njegov se nur svakog trenutka povećavao. Neki iz plemena Kurejš hvatali su se za grane toga drveta, a drugi su ga pokušavali posjeći. Jedan je mladić sprječavao one koji su ga htjeli posjeći. Imao je vrlo lijepo lice; takvo lice dotad nikada nisam vidio. Osim toga, iz njegova tijela širili su se unaokolo ugodni mirisi. Pružio sam ruku da uhvatim jednu granu drveta, ali je nisam uspio dohvatiti.‘

Kada sam završio priču o snu, kahinu se promijenilo lice.

Problijedio je. Zatim je rekao: ‚Ti u tome nemaš udjela!‘ Upitao sam: ‚A tko ima udjela?‘ Rekao je: ‚Oni koji se drže za grane toga drveta‘ i nastavio: ‚Iz tvoga potomstva doći će poslanik, zavladat će svim stranama i ljudi će ući u njegovu vjeru.‘ Zatim se okrenuo mome sinu Ebu Talibu, koji je bio sa mnom, i rekao: ‚Ovaj će mu, izgleda, biti stric.‘“ Ebu Talib je ovaj događaj ispričao Poslaniku kada mu je objavljeno poslanstvo i rekao: „Eto, to je drvo Ebul-Kasim, El-Emin Muhammed alejhisselam.“

U noći kada je naš voljeni Poslanik Muhammed alejhisselam došao na svijet, pojavila se jedna zvijezda. Židovski učenjaci koji su je vidjeli shvatili su da se rodio Muhammed alejhisselam.

Hassan ibn Sabit, jedan od ashaba, pripovijeda: „Imao sam osam godina. Jednoga jutra jedan je Židov trčao vičući: ‚Hej, Židovi!‘ Kada su se Židovi okupili oko njega pitajući: ‚Što je bilo, zašto vičeš?’, on je odgovorio: ‚Znajte da je noćas izašla Ahmedova zvijezda! Ahmed je noćas došao na svijet…’“

U noći rođenja Resul-i ekrema svi su idoli u Ka’bi pali ničice na zemlju.

Urva ibn Zubejr prenosi: „Jedna skupina Kurejšija imala je svoj idol. Jednom godišnje obilazili su ga u tavafu, klali deve i pili vino. Kada su jednoga takvog dana ponovno došli do idola, našli su ga kako leži ničice na zemlji. Podigli su ga, ali je opet pao. To se ponovilo tri puta. Tada, dok su ga podupirali sa svih strana da ga dobro učvrste, začuo se ovakav glas: ‚Rodio se netko i sve se na zemlji pokrenulo. Koliko god idola ima – svi su pali. Srca vladara zadrhtala su od straha!’“ Ovaj se događaj zbio upravo u noći kad se rodio Muhammed alejhisselam.

U gradu Medainu srušilo se četrnaest kula na palači iranskog cara (kisre). Te noći car i njegovi ljudi, koje su probudili tutnjava i užas, dali su protumačiti strašne snove koje su usnuli neki od njihovih uglednika i shvatili su da je to znak nečega velikog.

Najčuveniji kahini protumačili su te snove ovako: „Oni najavljuju da će Šam (Sirija), Tigris, Eufrat, Irak i Iran postati vlasništvo islama.“

„Doveden sam na svijet od najboljih i odabranih među ljudima koji su živjeli u svakom stoljeću i u svako doba“ Hadisi šerif

Mekke-i mukerreme i njezina okolica

Iste su se noći iznenada ugasile i goleme vatre medžusija, to jest vatropoklonika, koje su gorjele tisuću godina. Zapisali su datum kada se vatra ugasila; bila je to noć kada su se srušile kule na carevoj palači.

Te je noći u trenu nestalo vode i u jezeru Sava, koje se u ono doba smatralo svetim, i jezero je presušilo.

Na strani Šama dolina rijeke Semave, koja tisuću godina nije imala vode i bila je presušila, te se noći napunila, prelila i potekla.

Od noći rođenja Muhammeda alejhisselam šejtani i džini više nisu mogli kurejšijskim kahinima dojavljivati vijesti o događajima. Proricanju je došao kraj…

U noći rođenja Habib-i ekrema i nakon nje, osim ovih događaja kakvih dotad nije bilo, zbili su se i mnogi drugi. Sve je to bio znak da se rodio posljednji Poslanik, Muhammed alejhisselam.7

Noć mevluda

Noć u kojoj se rodio Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) naziva se „Noć mevluda“. Mevlud znači „vrijeme rođenja“.

To je, nakon Kadr-noći, najvrjednija noć, i u njoj se oprašta onima koji se raduju rođenju našeg voljenog Poslanika.

Veliki je sevab ove noći čitati, slušati i učiti o stanjima i mudžizama koje su se vidjele u vrijeme Poslanikova rođenja. O njima je pripovijedao i sam naš voljeni Poslanik.

I ashabi kiram okupljali su se ove noći na jednom mjestu, prisjećali se toga dana, učili i pripovijedali.

Muslimani u svim krajevima svijeta svake godine 12. noć mjeseca rebiul-evvela obilježavaju kao Noć mevluda. Posvuda se uče mevlud-kaside i spominje se Sultan svemira.

Ummet svakog poslanika slavio je dan rođenja svoga poslanika kao bajram. I ovaj je dan bajram muslimana, dan veselja i radosti.

„Hvaliti mene (mevlud, učenje ilahija) ibadet je. Ibadet uz udaranje u def (glazbeni instrument), uz zabavu i igru, nije dopušten“ Hadisi šerif

Amina-hatun njegova je majka,
Iz te se školjke rodi taj biser.
Mjeseca rebiul-evvela,
Dvanaeste noći, u noći uoči ponedjeljka,
Te noći kad se rodi najbolji među ljudima,
Što sve njegova majka tada vidje, što sve!
Reče majka toga Habiba: vidjeh
Čudesan nur – sunce oko njega kao leptir kruži.
Iznenada kao munja iz moje kuće izađe,
Sve do nebesa svijet se nurom ispuni.
Nebesa se otvoriše, nestade tama,
Vidjeh tri meleka, svaki u ruci svjetiljku drži.
Jedan na istoku, drugi na zapadu,
A treći na krovu Ka’be stade.
Ka’ba se u taj čas iznenada oglasi,
Reče: noćas se rodi sunce svijeta.
Allahu moj, toga Muhammeda radi,
Radi Ahmeda, rudnika šefa’ata,
Neka Pomagač bude zadovoljan njegovim ummetom,
Rahmetullahi alejhim edžmain.
Essalatu vesselamu alejke ja Resulallah!
Essalatu vesselamu alejke ja Habiballah!
Essalatu vesselamu alejke ja Nura Aršillah!
Süleyman Çelebi