POSLANIKOVI ASHABI

Drugovi našeg Poslanika: Ako jedan musliman, žena ili muškarac, dijete ili odrasla osoba, makar i vrlo kratko jednom vidi Resulullaha, ili, ako je slijep, ako jednom s njim razgovara, i umre s imanom, naziva se „sahib“ ili „sahabija“. Više njih nazivaju se „ashabi kiram“, „sahabe-i kiram“ ili „sahb“ (radijallahu anhum edžmain). Onaj tko je vidio našeg Poslanika dok je bio kafir, a iman primio nakon Resulullahova preseljenja na ahiret, ili onaj tko ga je vidio kao musliman, a zatim postao murted (otpao od islama), nije sahabija. Onaj tko je, pošto je postao sahabija, postao murted, a nakon Resulullahova preseljenja na ahiret ponovno primio iman, ostaje sahabija. Budući da je naš Poslanik poslanik i džinima, i džin može biti sahabija.

Poslije poslanika i najodabranijih među melecima najodabraniji od svih stvorenja jesu ashabi kiram. Ime svakoga od njih treba izgovarati s poštovanjem i uvažavanjem, govoreći „hazreti“ ili „radijallahu anhu“. Svatko tko vjeruje da je Muhammed alejhisselam poslanik, to jest svaki musliman, iz kojega god naroda i iz koje god zemlje bio, naziva se ummetom Muhammeda alejhisselam. Svaki od ashaba kiram nadmašuje cijeli taj ummet. U ajetima o vrlini i prednosti sahabe-i kirama (radijallahu anhum) rečeno je, po značenju: „Vi ste najbolji od svih ummeta.“1 „Allah je zadovoljan prvima koji su primili iman među muhadžirima i ensarijama i onima koji su ih u dobru slijedili (onima koji idu njihovim putem). A i oni su zadovoljni Njime. Allah im je pripremio džennete kroz koje rijeke teku. U njima će vječno ostati. To je vrlo velik spas.“2 „Muhammed (alejhisselam) je Poslanik Allaha dželle-šanuhu. Svi koji su s njim (to jest ashabi kiram) strogi su prema kafirima, a među sobom samilosni. Često ćete ih vidjeti na ruku’u i na sedždi. Tim svojim ibadetima, samilošću i ljubavlju koju pokazuju ljudima traže zadovoljstvo i dobročinstvo Dženab-i Hakka. Na licima im se vidi da mnogo čine sedždu (na licima su im znaci i tragovi sedžde). Eto, takvo je njihovo stanje u Tevratu. A njihov je opis u Indžilu ovakav: oni su kao usjev koji je izbacio izdanak, ojačao, odebljao i uspravio se na svojoj stabljici, pa se sviđa ratarima. (Takvi su bili i ashabi kiram. Najprije su bili malobrojni i slabi, a zatim su se umnožili i ojačali.) Ta je usporedba razbjesnila i rasrdila kafire i poricatelje. Allah je onima koji vjeruju i čine dobra djela obećao oprost i veliku nagradu.“3

Neki hadisi šerife o ashabima kiram:

„Ne psujte moje ashabe! Kada bi netko od onih koji dođu poslije mojih ashaba dao sadaku zlata koliko brdo, ne bi dosegnuo sevab koji je netko od mojih ashaba stekao dajući šaku ječma, pa ni polovicu toga!“4

„Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem) je Resul Allaha dželle-šanuhu. Oni koji su s njim (ashabi kiram) vrlo su strogi prema kafirima, a među sobom vrlo milostivi (vrlo samilosni)“ Feth: 29

„Moji su ashabi kao zvijezde na nebu. Koga god od njih slijedili, stići ćete do hidajeta (pravog puta).“5

„Čuvajte se neprijateljstva prema mojim ashabima! Bojte se Allaha! Tko njih voli, voli ih zato što voli mene. Tko je njima neprijatelj, meni je neprijatelj. Tko njih povrijedi, mene je povrijedio. A tko mene povrijedi, zaista vrijeđa Allaha dželle-šanuhu.“

„Najbolji u mom ummetu su oni koji žive u vrijeme u kojem sam ja. Poslije njih najbolji su oni koji dođu nakon njih. A poslije njih najbolji su oni koji dođu još kasnije.“

„Muslimana koji je vidio mene i koji je vidio one koji su vidjeli mene neće spaliti džehennemska vatra.“6

Gore navedeni ajeti kerime i hadisi šerife jasno pokazuju prednost i vrlinu ashaba kiram.

Ashabi kiram najpouzdaniji su oslonac u pitanjima vjerskih propisa. Jer su Kur’ani kerim naučili od našeg Poslanika, a zatim su i one poslije sebe njime poučili i protumačili im ga. Znanja o onome što je naš Poslanik činio i govorio počivaju na onome što su oni vlastitim očima vidjeli, vlastitim ušima čuli i prenijeli.

Upravo propisi koje su oni zajednički prenijeli čine temelj hadisi šerifa. U islamu se idžma-i ummet, to jest suglasnost alima, potpuno i savršeno ostvario samo u vrijeme ashaba. Osim toga, svaki je od ashaba mudžtehid alim čija je riječ u vjeri dokaz i oslonac. Oni nadmašuju mudžtehide koji su došli kasnije. Alimi ehli sunneta podijelili su ashabe kiram po stupnju prednosti u tri skupine: 1. Muhadžiri: oni koji su prije osvajanja Mekke, ostavivši svoju domovinu i svoje bližnje, iz Mekke ili iz drugih mjesta učinili hidžru u grad Medinu. Oni su Resulullahu došli s imanom ili su primili iman kad su došli. Među njima je i hazreti Amr ibn As (radijallahu anhum edžmain).

2. Ensarije: Muslimani koji su živjeli u gradu Medini ili u mjestima blizu toga grada i pripadali dvama plemenima, Evsu i Hazredžu, nazivaju se ensarije. Jer su Poslaniku i Mekkancima obećali svaku pomoć i požrtvovnost i održali su riječ (radijallahu anhum edžmain).

3. Ostali ashabi kiram: muslimani koji nisu ni muhadžiri ni ensarije, ali su došli iz drugih mjesta i počašćeni su druženjem s Poslanikom (sallallahu alejhi ve sellem). Među njima su oni koji su primili iman pri osvajanju Mekke ili na drugim mjestima. Njih zovu samo sahabijama (radijallahu anhum edžmain). Najodabraniji među ashabima kiram su četiri Resulullahove halife. Oni su, po redoslijedu hilafeta: hazreti Ebu Bekr, hazreti Omer, hazreti Osman i hazreti Alija. Poslije njih najodabraniji su preostalih šest od Ašere-i mubeššere, to jest od desetorice kojima je donesena radosna vijest o džennetu (Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, Abdurrahman ibn Avf, Sa’d ibn Ebu Vekkas, Said ibn Zejd, Ebu Ubejde ibn Džerrah), te hazreti Hasan i hazreti Husejn (radijallahu anhum edžmain).

Poslije njih po prednosti dolazi četrdesetorica koji su prvi postali muslimani. Zatim tri stotine i trinaest ashaba koji su sudjelovali u bitki na Bedru. Zatim sedam stotina junaka koji su sudjelovali u bitki na Uhudu. Poslije njih po prednosti dolazi tisuću i četiri stotine ljudi koji su šeste godine po hidžri pod stablom dali Resulullahu riječ: „Radije smrt nego uzmak!“ Ta se prisega naziva „Bejat-i Ridvan“.7

Broj ashaba kiram: Pri osvajanju Mekke bilo ih je dvanaest tisuća, u pohodu na Tebuk trideset tisuća, na Oprosnom hadžu devedeset tisuća, a kada je Resulullah preselio na ahiret, na zemlji je bilo oko sto dvadeset četiri tisuće sahabija. O tome postoje i druga predanja.8

Ashabi koji su posljednji preselili na ahiret: Abdullah ibn Evfa preselio je na ahiret 705. godine (86. po hidžri) u Kufi, Abdullah ibn Jesr 706. godine (88. po hidžri) u Damasku, Sehl ibn Sa’d 709. godine (91. po hidžri) u Medini, u stotoj godini, Enes ibn Malik 711. godine (93. po hidžri) u Basri, Ebut-Tufejl Amir ibn Vasila 718. godine (100. po hidžri) u Mekki (radijallahu anhum edžmain). Nakon preseljenja našeg Poslanika na ahiret, i u doba četiriju halifa, ashabi kiram ostali su vjerni svojoj riječi u širenju islamske vjere i u džihadu. Nikada nisu odustali od svoje riječi. Svi složno, ostavivši svoje domove i zavičaj, izišli su iz Arabije i raširili se na sve strane. Većina onih koji su otišli nije se vratila, nego su u mjestima u koja su otišli do smrti činili džihad i širili islamsku vjeru. Tako su za kratko vrijeme osvojene mnoge zemlje. U osvojenim krajevima islam se brzo širio. Svi su ashabi kiram pravedni. U obznanjivanju islama svi imaju udjela. Kur’ani kerim sakupili su oni. Hadisi šerife od našeg Poslanika prenijeli su oni. Voljeti ih sve najvažniji je i neizostavni uvjet da se bude u vjerovanju ehli sunneta. (Napisana su i objavljena mnoga djela koja opisuju službu koju su ashabi kiram učinili islamskoj vjeri, njihov uzorni život, njihove vrline, imena svih njih i njihove životopise. Knjige „Eshâb-ı Kirâm“ i „Menâkıb-ı Çihâr Yâr-i Güzîn“, koje je objavila izdavačka kuća Hakikat Kitabevi, vrlo su vrijedne.)

„Moji su ashabi kao zvijezde na nebu. Koga god od njih slijedili, stići ćete do hidajeta (pravog puta)“ Hadisi šerif

Miljenik Gospodara svjetova – Muhammed je on,
Tijelom čist, imenom Ahmed, milost svjetovima je on.
Vlasnik huluk-i azima, kome je rečeno „Levlake…“,
Vrelo znanja, edeba, fejza, nura i ljubavi je on.
On je pravi posrednik između Hakka i roba,
Riječ mu je lijek dušama, a ime rđu sa srca skida.
On je pravi liječnik srcu bolesnom i beznadnom,
Ne samo on – i njegov je ummet iznad meleka.
Tom najodabranijem robu Hakk dade pomagače,
Najmilije robove Svoje učini mu ashabima.
Resulullah reče: „Njihov put – moj je put“,
Najboljim od svih stoljeća to stoljeće pokaza.
Muhammeda Mustafu voljeli su više od života,
Imetak, imanje i položaje ostaviše radi njega.
Da bi islam širili, s ljubavlju život dadoše,
Gospodaru, kakvo lijepo stanje, Gospodaru, kakva čast!
U jednom druženju s njim nefsi im se očistiše,
Srca im se marifetom, fejzom, nurom i tedželijem ispuniše.
Stanja evlija oni u tren oka stekoše
I uvijek su ga slijedili – kakva velika čast!
Svi su oni pravedni, nikome ne čine nepravdu,
Za sebe nikada ne žele hilafet.
Zato se ne bore, jedan drugog ne žaloste,
Na najvišem su stupnju i svi su mudžtehidi.