POSLANIKOV EHLI BEJT

Razlozi Poslanikovih ženidbi

Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) prvi se put oženio u dvadeset petoj godini, hazreti Hatidžom (radijallahu anha). Hazreti Hatidža imala je četrdeset godina i bila je udovica. Ali njezin imetak, ljepota, razum, znanje, ugled, porijeklo, čestitost i uglađenost bili su vrlo veliki. Živjeli su zajedno dvadeset pet godina. Dok je hazreti Hatidža bila živa, Resul-i ekrem (sallallahu alejhi ve sellem) nije se ženio nijednom drugom.

Pošto je naša majka hazreti Hatidža (radijallahu anha) preselila na ahiret, Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) oženio se drugi put, u pedeset petoj godini, kćerju hazreti Ebu Bekra, našom majkom hazreti Aišom (radijallahu anha). Nikah je s njom sklopio po naredbi Allaha dželle-šanuhu. Do svoga preseljenja na ahiret živio je s njom osam godina. Bila je vrlo pametna, oštroumna, učena, vična književnosti, čestita i pobožna. Budući da je imala vrlo snažno pamćenje, ashabi kiram pitali su je i od nje učili mnoge stvari.

Sve ostale svoje brakove sklopio je iz vjerskih ili političkih razloga, ili iz samilosti i dobročinstva. Sve su te žene bile udovice, a većina ih je bila u godinama. Na primjer, kada su mučenja i štete koje su kafiri u Mekki nanosili muslimanima dosegli nepodnošljivu mjeru, dio ashaba kiram učinio je hidžru u Abesiniju. Abesinski vladar Nedžaši bio je kršćanin. Postavio je muslimanima razna pitanja i, zadivljen zrelim odgovorima koje je dobio, primio iman. Muslimanima je učinio mnogo dobra. A Ubejdullah ibn Džahš, za kojega se činilo da je primio iman, prevaren od svećenika postao je murted (otpadnik) da bi se izbavio od siromaštva i prodao svoju vjeru za ovaj svijet.1 Taj prokletnik, sin Resulullahove tetke, silom i nagovaranjem tjerao je i svoju ženu Ummu Habibu da napusti vjeru i obogati se. Ali kada mu je žena rekla da će pristati i na siromaštvo i na smrt, a da neće napustiti vjeru Muhammeda alejhisselam, razveo se od nje. Očekivao je da će ona, potucajući se, umrijeti u bijedi. Ali ubrzo je umro on sam. Ummu Habiba bila je kći Ebu Sufjana, tadašnjeg vrhovnog zapovjednika Kurejšija u Mekki. Resulullah je u to vrijeme vodio vrlo teške bitke s kurejšijskim vojskama, a Ebu Sufjan se posljednjim snagama borio da uništi islam. Resulullah je čuo za snagu imana naše majke Ummu Habibe (radijallahu anha) i za vrlo teško stanje koje ju je zadesilo. Napisao je Nedžašiju pismo i zatražio: „Želim se oženiti Ummu Habibom, koja je ondje. Sklopi moj nikah! Zatim je pošalji ovamo.“ Nedžaši je već prije toga bio postao musliman. Ukazao je pismu veliko poštovanje, pozvao tamošnje muslimane u svoj dvor i priredio im gozbu. Sedme godine po hidžri sklopljen je nikah, a on im je dao darove i ukazao dobročinstva. Tako je Ummu Habiba dobila nagradu za svoj iman i ondje živjela u bogatstvu i spokoju. Zahvaljujući njoj i ostali su muslimani našli spokoj. Budući da će u džennetu žene biti uz svoje muževe, dobila je radosnu vijest o najvišem stupnju dženneta, a u usporedbi s tom radosnom viješću svi su užici i blagodati ovoga svijeta vrlo maleni. Taj je nikah bio jedan od razloga koji su pripremili Ebu Sufjana da poslije bude počašćen islamom. Kao što se vidi, taj nikah pokazuje i kolika je bila Resulullahova pamet, oštroumnost, genijalnost, dobrota i samilost.2

Drugi primjer: naša majka hazreti Hafsa (radijallahu anha), kći hazreti Omera, ostala je udovica. Treće godine po hidžri hazreti Omer upitao je hazreti Ebu Bekra i hazreti Osmana: „Hoćeš li uzeti moju kćer?“, a svaki je od njih rekao: „Da razmislim.“ Jednog dana, dok su sva trojica i drugi bili kod našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem), on je upitao: „O Omere! Vidim da si tužan, koji je razlog?“ Kao što se lako vidi boja tinte u bočici, tako je i naš Poslanik jednim pogledom shvaćao svačije misli. Ako bi smatrao da je potrebno, pitao bi. Budući da nam je farz govoriti istinu njemu, pa i svakome, hazreti Omer je odgovorio: „Ja Resulallah! Ponudio sam svoju kćer Ebu Bekru i Osmanu, nisu je uzeli.“ Budući da nipošto nije želio da se ožaloste ta trojica ashaba koje je najviše volio, Resulullah je, da ih obraduje, odmah rekao: „O Omere! Želiš li da tvoju kćer dam nekome tko je bolji i od Ebu Bekra i od Osmana?“ Hazreti Omer se začudio, jer je znao da nema nikoga boljeg od hazreti Ebu Bekra i hazreti Osmana. Rekao je: „Želim, ja Resulallah!“ Resulullah je rekao: „O Omere, daj meni svoju kćer!“ Tako je hazreti Hafsa postala majka hazreti Ebu Bekra, hazreti Osmana i svih vjernika, a oni su postali njezine sluge, i hazreti Ebu Bekr, hazreti Omer i hazreti Osman postali su jedni drugima još bliži i draži.3

Treći primjer: pete ili šeste godine po hidžri među stotinama zarobljenika uzetih iz plemena Beni Mustalik bila je i Džuvejrija, kći Harisa, poglavara plemena. Resulullah ju je otkupio, oslobodio i oženio se njome. Tada su svi ashabi kiram (alejhimur-ridvan) rekli: „Stidimo se držati rodbinu obitelji našeg Poslanika, rodbinu naše majke, kao robinje i sluge.“ Svi su oslobodili svoje zarobljenike. Taj je nikah bio razlog da se oslobode stotine zarobljenika. Naša majka hazreti Džuvejrija (radijallahu anha) uvijek je pričala o tome i ponosila se time. Hazreti Aiša govorila je: „Nisam vidjela ženu koja je donijela više hajra i bereketa od Džuvejrije.“4 U jednom hadisi šerifu rečeno je: „Svi moji brakovi s mojim ženama i udaja mojih kćeri – sve je to bilo po dopuštenju koje je Džebrail (alejhisselam) donio od Allaha dželle-šanuhu.“

Jedan od važnih razloga zbog kojih se naš Poslanik mnogo ženio bilo je i obznanjivanje islamske vjere. Prije nego što je objavljen ajet o hidžabu, to jest prije nego što je ženama naređeno da se pokrivaju, i žene su dolazile Resulullahu, pitale ono što nisu znale i učile. Kada bi Resulullah otišao u nečiju kuću, dolazile su i žene, sjedile, slušale i imale koristi. Kada je objavljen ajet o hidžabu i ženama je zabranjeno sjediti i razgovarati s muškarcima koji im nisu mahrem, više nije primao žene koje mu nisu bile mahrem. Naredio im je da ono što ne znaju pitaju i uče od njegove mubarek žene hazreti Aiše. Budući da je mnogo njih dolazilo pitati, hazreti Aiša nije stizala svima odgovoriti. Da bi olakšao tu važnu službu i smanjio teret naše majke Aiše, sklopio je nikah s onoliko žena koliko je bilo potrebno. Stotine tananih znanja koja se tiču žena obznanio je muslimankama preko svojih mubarek žena. Da je imao samo jednu ženu, svim bi ženama bilo teško, pa čak i nemoguće, pitati nju. Da bi u potpunosti obznanio vjeru Allaha dželle-šanuhu, uzeo je na svoja pleća i teret mnogih ženidbi.

Poslanikove mubarek žene

Hatidžetul-Kubra (radijallahu anha): Potječe iz plemenite i ugledne kurejšijske obitelji. Kći je Huvejlida ibn Eseda ibn Abduluzze ibn Kusajja. Ona je prva Resulullahova žena. Otac joj je Huvejlid, a majka Fatima. Udala se za Resulullaha s četrdeset godina, kao udovica. Resulullah je tada imao dvadeset pet godina. S njom je imao četiri kćeri i dva sina. Dok je bila udovica, bavila se trgovinom. Imala je službenike, pisare i robove. Bila je vrlo bogata, učena i mudra. Ona je prva slobodna žena koja je primila iman. Kada se Džebrail alejhisselam prvi put ukazao Resulullahu, on se bio uplašio. Ispričao je to Hatidži. Prva je povjerovala Hatidža (radijallahu anha). Kafiri su obožavali idole, nisu vjerovali Resulullahu i rugali su mu se. Mnogo su ga mučili. Hatidža (radijallahu anha) tješila ga je i hrabrila. Sav svoj imetak i imanje žrtvovala je na njegovu putu. Dvadeset pet godina vjerno je služila Resulullahu. Nijednom ga nije povrijedila.

Preselila je na ahiret u Mekke-i mukerremi tri godine prije hidžre, tri dana nakon smrti Ebu Taliba, u šezdeset petoj godini.

Resulullah ju je sve do svoga preseljenja na ahiret uvijek hvalio. Čak, jednog dana, dok ju je kod kuće hvalio, naša majka Aiša nije izdržala i rekla: „Dženab-i Hakk vam je dao bolju od nje.“ Tada je on rekao: „Ne! Nije mi dana bolja od nje. U danima kada su me svi zvali lašcem, ona mi je vjerovala. Dok su me svi mučili, ona mi je bila oslonac. Otklanjala je moje tuge.“

Hazreti Hatidža i njezina kći Fatima Zehra dvije su od četiri žene za koje je u hadisi šerifu saopćeno da su najodabranije od svih žena na svijetu. Treća je faraonova žena hazreti Asija, a četvrta hazreti Merjem (radijallahu teala anhunne).

„Svi moji brakovi s mojim ženama i udaja mojih kćeri – sve je to bilo po dopuštenju koje je Džebrail (alejhisselam) donio od Allaha dželle-šanuhu“ Hadisi šerif

Aiša (radijallahu anha): Ona je druga čista žena Resulullaha. Kći je Ebu Bekra Siddika. Majka joj je Ummu Ruman. Rođena je osam godina prije hidžre. Nije imala djece. Nikah s njom sklopljen je godinu dana nakon preseljenja Hatidžetul-Kubre i dvije godine prije hidžre. Tri godine poslije, u Medini, počašćena je time što je dovedena u Hudžre-i seadet. Njezina pamet, oštroumnost, čestitost i takva (bogobojaznost) bili su toliko veliki da su izazivali divljenje. Resulullah ju je vrlo volio i mnogo hvalio. Njezin nikah sklopljen je po naredbi Allaha dželle-šanuhu. Pohvaljena je ajeti kerimom. Ashabi kiram obraćali su joj se da riješe svoja teška pitanja. Kada je Resulullah (sallallahu teala alejhi ve sellem) preselio na ahiret, imala je osamnaest godina. Budući da se njezin idžtihad nije slagao s idžtihadom hazreti Alije, u bitki kod Deve (Džemel) bila je uz ashabe kiram koji su se borili protiv hazreti Alije. Kada je hazreti Alija ubijen kao šehid, silno se ožalostila. Hurufije je mnogo kleveću. Kažu da nije voljela hazreti Aliju. A upravo je hazreti Aiša prenijela hadisi šerif: „Voljeti Aliju dio je imana.“ Time je pokazala da ga voli i da ga svi trebaju voljeti. Preselila je na ahiret pedeset sedme godine po hidžri, u Medini, u šezdeset petoj godini. Njezin je kabur na groblju Baki.

Sevda bint Zema (radijallahu anha): Ona je treća Resulullahova žena. Sa svojim je mužem primila iman i učinila hidžru u Abesiniju. Kada su se vratili u Mekku, muž joj je preselio na ahiret. Resulullah je najprije sklopio nikah s hazreti Aišom, a zatim sa Sevdom. Sevdu je doveo u svoju kuću u Mekki, a hazreti Aišu u Medini. Bila je vrlo samilosna i čestita gospođa. Preselila je na ahiret u vrijeme hazreti Omera.5

Hafsa (radijallahu anha): Kći je hazreti Omera (radijallahu anhu). Njezin prvi muž bio je Hunejs. Zajedno su učinili hidžru u Abesiniju i u Medinu. Kada je mlada ostala udovica, otac ju je ponudio hazreti Ebu Bekru, a zatim Osmanu. Obojica su se ispričali. Hazreti Omer se ožalostio. Treće godine po hidžri počašćena je nikahom s Resulullahom. Nakon nekog vremena Resulullah se razveo od Hafse. Zatim je, na znak Džebraila alejhisselam, ponovno sklopio nikah s njom. Mnogo je postila i mnogo klanjala namaz. Preselila je na ahiret 41. godine po hidžri, u šezdesetoj godini.

Zejneb bint Huzejma (radijallahu anha): Mnogo je činila ibadet i mnogo dijelila sadaku. Prije toga bila je žena Abdullaha ibn Džahša. Abdullah je bio sin Resulullahove tetke Umejme. Postao je šehid u bitki na Uhudu. Premda je bila počašćena nikahom s Resulullahom, osam mjeseci poslije preselila je na ahiret.6

Ummu Seleme (radijallahu anha): Zvala se Hind. Sa svojim mužem Ebu Seleme među prvima je učinila hidžru u Abesiniju. Ebu Seleme, brat Ubejdullaha ibn Džahša, sina Resulullahove tetke Berre, preselio je na ahiret u Medini, četvrte godine po hidžri, od rane zadobivene u bitki na Uhudu. Ummu Seleme nije prihvatila prosidbe Ebu Bekra i Omera. Počašćena je nikahom s Resulullahom. Preselila je na ahiret pedeset devete godine, u Medini, u osamdeset četvrtoj godini. Ona je posljednja od Poslanikovih žena koja je preselila na ahiret.7

„Ne! Nije mi dana bolja od nje (od Hatidže). U danima kada su me svi zvali lašcem, ona mi je vjerovala. Dok su me svi mučili, ona mi je bila oslonac. Otklanjala je moje tuge“ Hadisi šerif

Džuvejrija (radijallahu anha): Bila je kći Harisa, poglavara plemena Beni Mustalik. Zarobljena je u bitki kod Murejsija, pete godine po hidžri. Njezin muž, koji joj je bio brat od strica, poginuo je u bitki. Imala je dvadeset godina i bila je vrlo lijepa. Prema jednom predanju, kada je Džuvejrija bila izložena na prodaju, njezin je otac doveo u Medinu stado deva da je otkupi. Nije mu se dalo dati dvije najbolje deve, pa ih je sakrio izvan grada. Resul alejhisselam mu je rekao: „Dovedi i one dvije deve koje si sakrio na tom i tom mjestu.“ Haris se začudio i primio iman zajedno s dvojicom sinova i mnogim drugim ljudima. Resul alejhisselam uzeo je deve i vratio mu kćer. I kći je primila iman. Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) zatražio je Džuvejriju od njezina oca i sklopio nikah s njom. Preselila je na ahiret pedeset šeste godine po hidžri.

Zejneb bint Džahš (radijallahu anha): Bila je kći Resulullahove tetke Umejme i sestra Abdullaha ibn Džahša. Njezin se otac zvao Burra. Budući da nije primio iman, prozvali su ga Džahš. Zejneb je bila među prvima koji su primili iman.

Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) najprije ju je udao za svog posinka Zejda ibn Harisu. Budući da Zejd nije mogao voditi računa o Zejnebinu pravu, treće godine po hidžri su se razveli. Resul alejhisselam htio se njome oženiti. Kada je Zejneb to čula, od radosti je klanjala dva rekata namaza i uputila dovu: „Gospodaru moj! Tvoj me Resul traži za ženu. Ako si mi odredio da budem počašćena time što ću biti njegova žena, Ti me njemu daj.“ Njezina je dova primljena i objavljen je trideset sedmi ajet sure Ahzab, čije je značenje: „Pošto je Zejdova potreba za njom prestala (to jest pošto se razveo od Zejneb), Mi smo je tebi dali za ženu.“ Budući da je Zejnebin nikah sklopio sam Allah dželle-šanuhu, naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) nije posebno sklapao nikah. Zejneb (radijallahu anha) se time uvijek ponosila i govorila: „Svaku ženu udaje njezin otac. A mene je udao Allah dželle-šanuhu.“ Tada je imala trideset osam godina. Preselila je na ahiret dvadesete godine po hidžri, u pedeset trećoj godini.8 Imala je mnogo hajra i dobročinstva i vrlo je voljela dijeliti sadaku. Bila je vješta i u ručnim radovima. Ono što bi izradila i sve što bi joj došlo do ruku davala je rodbini i siromasima. Halifa Omer davao je svakoj od čistih Poslanikovih žena po dvanaest tisuća dirhema. Zejneb bint Džahš bi ih, čim bi ih primila, sve razdijelila kao sadaku. Hazreti Aiša ju je zbog toga mnogo hvalila. Hadisi šerif „Od mojih žena prva će mi se pridružiti ona koja je najdarežljivija“9 obavijestio je da će ona prva preseliti na ahiret, jer je najviše dijelila sadaku.

Bezobrazni i klevetnički francuski pjesnik Voltaire napisao je u stihovima kazališni komad o tome kako je Resulullah uzeo hazreti Zejneb za ženu, pun izmišljenih i niskih kleveta koje su potpuno suprotne povijesti, događajima i predanjima. Taj ružni i odvratni spis, nedostojan čovjeka književnosti i misli, svidio se njegovu velikom neprijatelju, papi, koji ga je bio izopćio iz crkve, pa mu je papa napisao laskavo pismo. Halifa muslimana, sultan Abdulhamid-han II., kada je čuo da će se taj komad igrati na pozornici, uputio je ultimatum vladama Francuske i Engleske i odmah to spriječio, i tako cijelo čovječanstvo izbavio od sramotne niskosti.

Hazreti Safija (radijallahu anha): Bila je kći Hujejja ibn Ahtaba, poglavara hajberskih Židova. U Hajberu je bila zaručena za jednog Židova. Zatim se udala za vrlo bogatog Kinanu ibn Hakika. Sedme godine po hidžri, kada je osvojen Hajber, i Safija je bila zarobljena. Pala je u Resulullahov dio i on ju je oslobodio; primila je iman i počašćena je nikahom s Resulullahom. Preselila je na ahiret pedesete godine po hidžri u Medini.10

Ummu Habiba (radijallahu anha): Bila je kći Ebu Sufjana ibn Harba ibn Umejje i sestra hazreti Muavije. Majka joj se zvala Hind. Sa svojim mužem Ubejdullahom ibn Džahšom postala je muslimanka i učinila hidžru u Abesiniju. Budući da joj se kći Habiba rodila u Abesiniji, i sama je postala poznata po kunji Ummu Habiba (Habibina majka). Njezin je muž ondje, prevaren od svećenika, postao murted i umro. Ostala je sama, u tuđini i siromašna. Rekla je: „Neću napustiti vjeru Resulullaha.“ Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) htio se njome oženiti da je obraduje. Sedme godine po hidžri napisao je pismo Nedžašiju. Po toj Poslanikovoj naredbi Nedžaši je sklopio njezin nikah s Resul-i ekremom i poslao je u Medinu. Preselila je na ahiret četrdeset četvrte godine po hidžri u Medini.

Hazreti Mejmuna (radijallahu anha): Zvala se Berra, a Resulullah joj je dao ime Mejmuna. Mejmunin muž bio je preselio na ahiret. Kada se nakon osvajanja Hajbera išlo u Mekku na umru, na povratku u Medinu počašćena je nikahom s Resulullahom. Pedeset treće godine po hidžri razboljela se u Mekki. Rekla je: „Iznesite me iz Mekke! Jer Resulullah mi je javio da ću preseliti na ahiret izvan Mekke.“ Kada su je iznijeli, preselila je na ahiret na mjestu gdje joj je bio sklopljen nikah s Resulullahom (na mjestu zvanom Serif).11

Hazreti Marija (radijallahu anha): Primila je iman dok je bila Poslanikova robinja i počašćena je njegovim nikahom. Budući da ju je kao dar poslao Mukavkis, vladar Egipta i Aleksandrije, njezino porijeklo (loza) i godina rođenja nisu točno poznati. Resul-i ekrem imao je s našom majkom hazreti Marijom sina po imenu Ibrahim. Hazreti Marija bila je vrlo mirna, tiha i povučena. Preselila je na ahiret u posljednjim godinama hilafeta hazreti Omera, 637. godine (16. godine po hidžri). Pokopana je na groblju Baki.12

Hazreti Rejhana (radijallahu anha): Postala je muslimanka dok je bila Poslanikova robinja. Potjecala je iz plemena Beni Kurejza, od Židova koji su živjeli u Medini. Njezina je loza: Rejhana bint Šemun ibn Jezid ili Rejhana bint Zejd ibn Amr ibn Hanefe ibn Šemun ibn Jezid. Godina njezina rođenja nije točno poznata. Preselila je na ahiret prije Poslanika, 631. godine (10. godine po hidžri), u Medini. Pokopana je na groblju Baki.13

„Voljeti sejjide i šerife vodi tome da čovjek u posljednjem dahu ode s imanom“ Ebu Mudžahid Enver ibn Nazif (rahmetullahi alejh)