POSLANIKOV ŠEFA’AT

Resul-i ekrem će na Sudnjem danu činiti šefa’at za svoj ummet i izbavit će ga od teškoće i tuge. U jednom hadisi šerifu rekao je: „Dan mi je izbor između toga da polovina mog ummeta uđe u džennet i šefa’ata. Izabrao sam šefa’at, jer je on obuhvatniji. Nemojte misliti da je on samo za one koji su dosegli takvu (bogobojaznost), on je i za grješnike koji su zapali u grijeh…“1

U hadisi šerifu koji prenosi hazreti Ebu Hurejre Poslanik je rekao: „Moj je šefa’at za onoga tko iskreno izgovori riječi šehadeta govoreći ‚La ilahe illallah‘, tako da mu srce potvrđuje ono što kaže jezik.“2

I u nekim hadisi šerifima Poslanik je rekao:

„Učinit ću šefa’at za one iz mog ummeta koji vole moj ehli bejt.“ „Učinit ću šefa’at za one iz mog ummeta koji čine velike grijehe.“ „Mogu učiniti šefa’at za svakoga, osim za one koji govore protiv mojih ashaba.“ „Učinit ću šefa’at za one iz mog ummeta koji su učinili nepravdu sebi i koje je prevario njihov nefs.“ „Na Sudnjem danu ja ću prvi činiti šefa’at.“3

„Tko ne vjeruje u moj šefa’at, neće ga dosegnuti.“4

Na Sudnjem danu od strahote puhanja u Sur koža se ježi, oči ne znaju kamo gledati, a i vjernici i kafiri bivaju tjerani na mjesto mahšera. To je patnja koja još više povećava težinu Sudnjeg dana. Tada osam meleka nosi Arš. Jedan od tih meleka jednim korakom prelazi put od dvadeset tisuća godina ovoga svijeta. Meleci i oblaci donose tesbihe koje razum ne može pojmiti, sve dok se Arš-i ala ne ustali. Tako se Arš-i ala ustaljuje na bijeloj zemlji koju je Allah dželle-šanuhu stvorio za nj. Tada se glave pognu od straha od kazne Allaha dželle-šanuhu, koju ništa ne može podnijeti. Sva stvorenja, zatočena u svojoj muci i smetena, traže samilost. Na mahšeru stanje ljudi postaje krajnje teško. Njihove se muke i patnje uvećavaju. Svakom je čovjeku oko vrata omotan imetak koji je na svijetu čvrsto čuvao. Onima koji nisu davali zekat na deve na vrat se tovari deva. Ona toliko riče i postaje teška da je poput velike planine. Tako je i s onima koji nisu davali zekat na goveda i ovce. Njihov je jauk poput grmljavine.5 Onima koji nisu davali zekat na usjeve, to jest ušur, na vrat se tovare vreće usjeva. Za koju god vrstu usjeva na svijetu nisu dali zekat, od te su im vrste natovarene vreće: ako je pšenica – pšenica, ako je ječam – ječam. Pod njihovom težinom viču: „Va vejla, va sebura!“ („Vejl“ je riječ za kaznu. Čovjek tako viče kad ne može podnijeti kaznu. A riječ „sebur“ upotrebljava se u času propasti.) Na one koji nisu davali zekat na zlato, srebro, (papirnati) novac i drugu trgovačku robu nasrće strašna zmija. Kad poviču: „Što je ovo?“, meleci odgovaraju: „Ovo su vaši imeci na koje na svijetu niste davali zekat.“ Eto, ovo strašno stanje objavljeno je u sto osamdesetom ajetu sure Al-i Imran, čije je značenje: „Ono čime su na svijetu škrtarili bit će im omotano oko vrata na Sudnjem danu.“

„Tko ne vjeruje u moj šefa’at, neće ga dosegnuti“ Hadisi šerif

Iz stidnih dijelova (avreta) druge skupine teče gnoj i žuta tekućina. Od njihova smrada oni oko njih vrlo pate. To su oni koji su činili blud (zina) i radili haram. Još jedna skupina visi o granama drveća. To su oni koji su na svijetu činili livat (sodomiju).

Još jednoj su skupini jezici ispali iz usta i vise im do grudi; oni su u vrlo ružnom stanju. Ljudi ih ne žele gledati. To su oni koji su lagali i klevetali.

Još jednoj su skupini trbusi otekli i narasli poput visokih planina. To su oni koji su na svijetu, bez nužde i bez primjene (dopuštenih načina) poslovanja (muamele), uzimali i davali imetak i novac uz kamatu. Grijesi onih koji čine takav haram razotkrivaju se na najsramotniji način. Poslanike i alime obuzima strah. Evlije i šehidi jauču od kazne Allaha dželle-šanuhu, koju je teško podnijeti. Dok su u tom stanju, obavije ih nur mnogo jači od sunčeva nura. Ljudi koji ni inače ne mogu podnijeti sunčevu žegu, kad to vide, sasvim se smetu. Tisuću godina ostaju u tom stanju. Allah dželle-šanuhu ništa im ne govori. Tada ljudi odlaze prvom poslaniku, Ademu alejhisselam, i preklinju: „O Ademe alejhisselam! Ti si drag i častan poslanik. Allah dželle-šanuhu te je stvorio, naredio melecima da ti učine sedždu i udahnuo ti od Svog duha. Učini šefa’at za nas da počne obračun, da nam se sudi onako kako Allah dželle-šanuhu hoće i da svatko ode onamo kamo On naredi. Neka Allah dželle-šanuhu, koji je vladar i vlasnik svega, učini sa Svojim stvorenjima što hoće.“

Adem alejhisselam kaže: „Jeo sam plod sa stabla koje je Allah dželle-šanuhu zabranio. Zato se sada stidim Allaha dželle-šanuhu. Ali idite Nuhu.“ Nakon toga tisuću godina stoje i međusobno se savjetuju. Zatim odlaze Nuhu alejhisselam i preklinju: „U stanju smo koje se nikako ne može podnijeti. Učini šefa’at da se naš slučaj što prije razmotri. Da se spasimo od ove mahšerske kazne.“ Nuh alejhisselam im odgovara: „Uputio sam dovu Allahu dželle-šanuhu i zbog te su se dove utopili svi ljudi koji su bili na zemlji. Zato se stidim Allaha dželle-šanuhu. Ali idite Ibrahimu alejhisselam, koji je Halilullah. Allah dželle-šanuhu u posljednjem ajetu sure Hadž rekao je, po značenju: ‚Slijedite vjeru svoga oca Ibrahima (alejhisselam). Da bi vam Poslanik bio svjedok, a vi bili svjedoci ljudima, Allah dželle-šanuhu vas je i u ranijim knjigama i u Kur’ani kerimu nazvao muslimanima.‘ Možda će vam on učiniti šefa’at.“

Kao i prije, još tisuću godina razgovaraju među sobom. Zatim dolaze Ibrahimu alejhisselam i kažu: „O oče muslimana! Ti si onaj kojega je Allah dželle-šanuhu učinio Svojim halilom. Učini šefa’at za nas! Neka Allah dželle-šanuhu donese Svoj sud među stvorenjima.“ Ibrahim alejhisselam im kaže: „Ja sam na svijetu tri puta izrekao riječi sa skrivenim značenjem. Govoreći ih, borio sam se na putu vjere. Sada se stidim na ovom mjestu tražiti od Allaha dželle-šanuhu dopuštenje za šefa’at. Idite Musi alejhisselam, jer je Allah dželle-šanuhu s njim razgovarao i pokazao mu duhovnu bliskost. On će učiniti šefa’at za vas.“ Nakon toga opet tisuću godina stoje i savjetuju se jedni s drugima. Ali tada im stanje postaje vrlo teško. Mjesto mahšera postaje vrlo tijesno. Zatim dolaze Musi alejhisselam i kažu: „O sine Imranov! Ti si poslanik s kojim je Allah dželle-šanuhu razgovarao i kojemu je objavio Tevrat. Učini šefa’at za nas da počne obračun! Jer se naše stajanje ovdje vrlo oteglo. Od gužve se noge gomilaju jedna preko druge.“ Musa alejhisselam im kaže: „Uputio sam dovu Allahu dželle-šanuhu da faraonov narod godinama bude kažnjavan onim što mu nije milo. Zatim sam zamolio da budu pouka onima koji će doći poslije njih. Sada se stidim činiti šefa’at. Ali Dženab-i Hakk vlasnik je milosti i oprosta. Idite Isi alejhisselam, jer je on po jakinu (uvjerenju) najispravniji među resulima, po spoznaji i zuhdu – najuzvišeniji, a po mudrosti – najviši. On će vam učiniti šefa’at.“ Da bi se spasili od muke mahšera, zatim dolaze Isi alejhisselam i kažu: „Ti si duh i riječ Allaha dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu za tebe je u četrdeset petom ajetu sure Al-i Imran rekao, po značenju: ‚On je vedžih na ovom i na onom svijetu, to jest vrlo ugledan (častan i poštovan)‘. Učini za nas šefa’at kod svog Gospodara!“

Isa alejhisselam kaže: „Moj je narod uzeo mene i moju majku za božanstva mimo Allaha. Kako da u takvom stanju učinim šefa’at? Činili su mi i ibadet; mene su nazvali sinom, a Allaha dželle-šanuhu ocem. Ali, jeste li vidjeli da netko od vas ima vreću, a da u njoj nema hrane i da joj otvor nije zapečaćen? Može li se do te hrane doći, a da se pečat ne slomi? Idite Muhammedu (sallallahu alejhi ve sellem), najuzvišenijem i posljednjem od poslanika. Jer on je svoju dovu i svoj šefa’at sačuvao za svoj ummet. Njegov ga je narod mnogo puta uznemiravao. Ranili su mu mubarek čelo. Slomili su mu mubarek zub. Pripisali su mu ludilo. A taj uzvišeni poslanik bio je među njima najbolji po ponosu i najviši po časti. Na njihova nepodnošljiva uznemiravanja i zlostavljanja odgovarao je ajeti kerimom u kojem se navode riječi koje je Jusuf alejhisselam rekao svojoj braći, čije je značenje: ‚Danas vam ja više neću tražiti račun za ono što ste učinili (neću vam predbacivati vaše pogreške). Dženab-i Allah, koji je Erhamur-rahimin, oprostit će vam.‘“6 Kad Isa alejhisselam ispriča fazilete našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem), svi požele što prije stići do njega. Odmah dolaze do minbera Muhammeda alejhisselam i kažu: „Ti si Habibullah! A habib je najkorisniji posrednik. Učini šefa’at za nas! Jer mi smo otišli prvom poslaniku, Ademu alejhisselam. On nas je poslao Nuhu alejhisselam. Otišli smo Nuhu alejhisselam. On nas je poslao Ibrahimu alejhisselam. Otišli smo Ibrahimu alejhisselam; on nas je poslao Musi alejhisselam. Otišli smo Musi alejhisselam; on nas je poslao Isi alejhisselam. Otišli smo Isi alejhisselam; on nas je poslao tebi. Ja Resulallah (sallallahu alejhi ve sellem)! Poslije tebe nemamo kamo ići.“

„Ono čime su na svijetu škrtarili bit će im omotano oko vrata na Sudnjem danu“ Al-i Imran: 180

Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: „Ako Allah dželle-šanuhu dopusti i bude zadovoljan, učinit ću šefa’at.“

On stiže do mjesta koje se zove Suradikatul-dželal, to jest do zastora dželala (veličanstva). Traži od Allaha dželle-šanuhu dopuštenje da čini šefa’at. Dopuštenje mu biva dano. Zastori se podižu. Ulazi u Arš-i ala. Pada na sedždu. Tisuću godina ostaje na sedždi. Potom hvali Dženab-i Hakka hvalom kakvom Ga nitko nije hvalio otkako je svijet stvoren. Neki arifi rekli su: „Kad je Allah dželle-šanuhu stvorio svjetove, Sam je Sebe hvalio takvim hvalama.“ Allah dželle-šanuhu kaže, po značenju: „O Muhammede, podigni glavu sa sedžde! Govori – bit ćeš saslušan. (Što god kažeš, bit će saslušano. Što god zatražiš, bit će ti dano.) Čini šefa’at – bit će primljen.“ Potom Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: „Gospodaru moj! Odvoji dobre od zlih među Tvojim robovima, jer se njihovo čekanje vrlo oteglo. Svaki je od njih zbog svojih grijeha osramoćen i ponižen na polju Arasat.“

Dženab-i Hakk naređuje da se donese džennet. Džennet, ukrašen svakom vrstom ukrasa, donosi se na polje Arasat. Njegov se lijepi miris osjeća na udaljenosti od pet stotina godina hoda. Od toga se srca raduju i duše oživljavaju. (Ali kafiri, murtedi, oni koji se rugaju muslimanima, oni koji varaju mladež i kradu joj iman i) oni čija su djela prljava i pokvarena ne osjećaju miris dženneta.

Meleci dovode džehennem na mjesto mahšera svezan lancima. Džehennem riče i tutnji, sipa vatru i izbacuje gust dim koji cijelo nebo čini crnim. Njegova rika, tutnjava i vrelina tolike su da se ne mogu podnijeti. Svakome klecaju koljena i svi padaju gdje su stajali. Čak se ni poslanici i resuli ne mogu svladati. Hazreti Ibrahim, hazreti Musa i hazreti Isa hvataju se za Arš-i ala. Ibrahim alejhisselam zaboravlja Ismaila alejhisselam, kojega je htio prinijeti kao kurban. Musa alejhisselam zaboravlja svog brata Haruna alejhisselam, a Isa alejhisselam svoju majku hazreti Merjem. Svaki od njih kaže: „Gospodaru moj! Danas ne tražim ništa osim spasa za sebe.“

A Muhammed alejhisselam kaže: „Gospodaru moj! Podari mom ummetu sigurnost i spas!“ Ondje nema nikoga tko bi to mogao podnijeti. Jer Allah dželle-šanuhu, obavještavajući o tome, u dvadeset osmom ajetu sure Džasija rekao je, po značenju: „Vidjet ćeš svaki ummet kako je od straha od Dženab-i Hakka pao na koljena. Svaki će biti pozvan prema knjizi djela koja je činio na svijetu.“

Allah dželle-šanuhu u osmom ajetu sure Mulk kaže, po značenju: „Od siline srdžbe i gnjeva vatra gotovo da se rasprsne.“

Potom naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) izlazi naprijed i zaustavlja džehennem. Kaže: „Vrati se natrag ponižen i prezren! Čekaj dok ti tvoji stanovnici ne dođu u skupinama.“ A džehennem kaže: „O Muhammede! Pusti me da prođem! Jer ti si meni haram.“ S Arša se začuje glas: „O džehenneme! Poslušaj riječ Muhammeda alejhisselam i pokori mu se!“ Zatim Resulullah odvlači džehennem i smješta ga na jedno mjesto s lijeve strane Arš-i ala. Oni na mahšeru jedni drugima donose radosnu vijest o ovom milosrdnom postupku i šefa’atu Poslanika. Strah im se malo smanji. Obznanjuje se značenje sto sedmog ajeta sure Enbija: „Tebe smo poslali kao milost svjetovima.“7

Jednom riječju, Resulullah će činiti šefa’at na pet mjesta.8

Prvo – svojim šefa’atom koji se zove Makam-i Mahmud spasit će sve ljude od muke čekanja na mahšeru.9

Drugo – svojim šefa’atom uvest će vrlo mnogo ljudi u džennet bez računa. Treće – izvest će iz džehennema vjernike s mnogo grijeha. Četvrto – učinit će šefa’at da u džennet uđu oni kojima su sevabi i grijesi jednaki i koji čekaju na mjestu zvanom „A’raf“. Peto – učinit će šefa’at da se podignu stupnjevi stanovnika dženneta.

Šefa’atom svakog od sedamdeset tisuća ljudi koje je svojim šefa’atom spasio od računa još će po sedamdeset tisuća ljudi ući u džennet bez računa.

ŠEFA’AT, JA RESULALLAH!
U velikoj potrebi tebi dođoh,
šefa’at, ja Resulallah!
Krivnju svoju ja spoznadoh,
šefa’at, ja Resulallah!
Grješnik sam, lice mi je crno,
možda ću u vatru biti bačen,
spas mi samo od tebe može doći,
šefa’at, ja Resulallah!
Ljubav prema tebi iznad je svega,
tvoje je znanje više od svačijeg,
tebe hvali Sam Mevla,
šefa’at, ja Resulallah!
Kako da te čovjek hvali?
Neka od tebe dođe dobročinstvo,
pomozi nam, aman!
Šefa’at, ja Resulallah!
Bez tebe mi je svijet tamnica,
posao mi je propao, stanje teško,
lijek mi samo od tebe može doći,
šefa’at, ja Resulallah!
Svjetlo si prosuo po ovom svijetu,
salavat i selam neka su na tebe,
svakom muslimanu, mrtvom i živom –
šefa’at, ja Resulallah!
Zaista su mnogi moji grijesi,
i nemoćan sam, i pun mana,
ali moj je iman ispravan,
šefa’at, ja Resulallah!
Kad džehennem zakipi i prelije se,
ne zna se što će koga snaći,
drugovima koji čine džihad –
šefa’at, ja Resulallah!
Neka mi se s očiju podigne zastor,
ti si lijek za svaku boljku,
svakom pojedincu koji je vjernik –
šefa’at, ja Resulallah!
Za tvoju čast rečeno je „Levlake“,
i opet je rečeno „Atajnake“,
ti si vladar „Erselnake“,
šefa’at, ja Resulallah!
Onima koji šire našu vjeru,
onima koji slijede tvoj sunnet,
onima koji polažu glavu na tvom putu –
šefa’at, ja Resulallah!
Najnižem u tvom ummetu,
onome tko zahvaljuje i tko čini zikr,
njegovu bogatašu i siromahu –
šefa’at, ja Resulallah!
Muhammed Hâdimî (rahmetullahi alejh)

„Vidjet ćeš svaki ummet kako je od straha od Dženab-i Hakka pao na koljena. Svaki će biti pozvan prema knjizi djela koja je činio na svijetu“ Džasija: 28