POSLANIKOVA MUBAREK IMENA

Ime našeg voljenog Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) koje se najčešće izgovara jest „Muhammed“. Ono znači „mnogo hvaljen, iznimno omiljen“. To se ime u Kur’ani kerimu spominje četiri puta: Sura Al-i Imran, 3:144; Sura Ahzab, 33:40; Sura Feth, 48:29 i Sura Muhammed, 47:2. I Isa alejhisselam je, kako je objavljeno u 6. ajetu sure Saff, svom ummetu navijestio, po značenju: „O sinovi Israilovi! Ja sam vam Allahov poslanik. Došao sam potvrditi Tevrat i donijeti radosnu vijest o poslaniku koji će doći poslije mene, a ime je tog poslanika Ahmed.“ Ahmed znači „najviše hvaljen, voljen“.

Osim imena „Muhammed“ i „Ahmed“, naš se voljeni Poslanik u Kur’ani kerimu spominje i kao Mahmud, Resul, Nebi, Šahid, Bešir, Nezir, Mubeššir, Munzir, Dai ilallah, Siradž-i munir, Rauf, Rahim, Musaddik, Muzekkir, Muddessir, Abdullah, Kerim, Hakk, Munir, Nur, Hatemun-nebijjin, Rahmet, Nimet, Hadi, Taha, Jasin… Ostala njegova mubarek imena spominju se dijelom u Kur’ani kerimu, dijelom u hadisi šerifima, a dijelom u svetim knjigama poslanim ranijim poslanicima. U nekim se hadisi šerifima navode ova imena našeg Poslanika: Mahi, Akib, Mukaffi, Nebijjur-rahme, Nebijjut-tevbe, Nebijjul-melahim, Kattal, Mutevekkil, Fatih, Hatem, Mustafa, Ummi, Kusem (onaj koji u sebi sabire svako dobro). U jednom hadisi šerifu naš je Poslanik rekao: „Imam pet imena koja pripadaju samo meni: ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam Mahi – Allah dželle-šanuhu po meni uništava nevjerstvo (kufr). Ja sam Hašir – na Sudnjem danu ljudi će biti sabrani za mnom. Ja sam Akib – poslije mene nema poslanika.“1

Našem voljenom Poslaniku dana je kunja „Ebul-Kasim“ po sinu Kasimu, koji mu se rodio od hazreti Hatidže i preselio na ahiret u ranom djetinjstvu. Još prije poslanstva, zbog njegovih bezbrojnih uzvišenih osobina, kao što su istinoljubivost, pouzdanost i vjernost u čuvanju povjerenoga, u plemenu Kurejš zvali su ga „El-Emin“. Jedno od imena Resulullaha (sallallahu alejhi ve sellem) koja dolaze u Kur’ani kerimu jest i riječ „Jasin“ u suri Jasin, koja je srce Kur’ani kerima. Jedan od velikana među alimima utemeljenima u znanju (ulema-i rasihin), hazreti Sejjid Abdulhakim Arvasi, rekao je: „Jasin znači: ‚O Moj Habibe, plivaču u moru Mog jakina (čvrstog uvjerenja)’, to jest: ‚O Moj Habibe, ronioče u moru Moje ljubavi.‘“ Svi oni koji su čuli ime tog mora, koji su ga izdaleka vidjeli, koji su mu se približili, ušli u nj i zaronili u dubinu koliko im je bilo suđeno, u svakom su razdoblju svog života gorjeli i izgarali od ljubavi prema Resulullahu, a tu su ljubav izražavali žarkim uzdasima, suzama iz dubine srca i stihovima koji peku. Jedan od najvećih i najpoznatijih među njima, koji je iz tog mora ljubavi dobio velik udio, jest hazreti Mevlana Halid Bagdadi. U jednoj od svojih kasida u kojima je izrazio ljubav i čežnju prema Resulullahu on piše:

„O sinovi Israilovi! Ja sam vam Allahov poslanik. Došao sam potvrditi Tevrat i donijeti radosnu vijest o poslaniku koji će doći poslije mene, a ime je tog poslanika Ahmed“ Saff: 6

O Server-i alem, zaljubljen u tebe gorim!
Ma gdje bio, tvoje lijepo lice tražim.
Ti si sultan prijestolja Kabe kavsejn, a ja sam ništa,
nepristojnim smatram i reći: „Tvoj sam gost.“
Sve na svijetu stvoreno je tebi u čast,
padne li i na me tvoja milost, taj će mi čas biti proljeće.
Svatko u Hidžaz dolazi Ka’bu tavafom obići,
a ja, čeznući k tebi doći, preko planina prelazim.
U snu su mi na glavu stavili krunu sreće,
kao da mi je lice posuto prašinom s tvojih stopa.
O Džami, slavuju zaljubljenih koji hvale svog dragog!
Ovi stihovi iz tvog Divana moj su tumač:
„Kao pas šugav i žedan, isplažena jezika,
iz mora tvoje darežljivosti jednu kap želim.“

Osim pjesama i medhija (hvalospjeva) pisanih u dijelovima, o Poslaniku su napisana mnoga djela. Čak su i oni među njihovim piscima čija su slava i umijeće obuhvatili cijeli svijet i stoljeća izjavili da su nemoćni hvaliti Resulullaha. Oni koji su ga vidjeli i zaljubili se u njegovu ljepotu trudili su se opisati ga koliko im je jezik dopuštao i govorili su da ljudska moć nije dovoljna iskazati tu ljepotu.

U knjigama islamskih alima zapisane su stotine predaja koje su prenijeli ti zaljubljenici. Oni koji ih čitaju odmah shvaćaju da je Allah dželle-šanuhu Svog voljenog Poslanika stvorio u savršenstvu koje se ne može zamisliti i u ljepoti kojom se pogled ne može nasititi. Ljudi mu predaju srce i ne vidjevši ga. Oni koji su zaljubljeni u Habibullaha sa svakim dahom, u svježini zraka koji im ulazi u pluća, osjećaju okus ljubavi prema njemu. Svaki put kada pogledaju mjesec, uživaju tražeći odsjaj zraka koje su došle iz njegovih mubarek očiju. Svaka čestica onoga tko dosegne jednu kap iz mora njegove ljepote govori:

Tko spozna tvoje lice lijepo, na ružu ni ne pogleda,
tko se u ljubavi prema tebi topi, lijeka ne traži!

U jednom hadisi šerifu koji prenosi Enes ibn Malik rečeno je: „Nitko od vas neće biti vjernik sve dok mu ja ne budem draži od njegova djeteta, od njegova oca i od svih ljudi.“2 Jednog dana hazreti Omer je rekao Poslaniku: „Ja Resulallah! Kunem se Allahom dželle-šanuhu, ti si mi draži od svega osim od moje duše.“ Tada je Resulullah rekao: „Nitko od vas neće biti vjernik sve dok mu ja ne budem draži od njegove duše.“ Nakon toga hazreti Omer je rekao: „Ja Resulallah! Kunem se Allahom dželle-šanuhu, koji ti je objavio Kur’ani kerim, ti si mi draži od moje duše.“ Tada je Poslanik rekao: „O Omere, sada je (tvoj iman) potpun.“

Svemirsko doba, računala,
mnoga suvremena sredstva –
izvor svega je u Kur’anu,
ti si milost, ja Resulallah.
Važnost si dao iskustvu,
učenju znanja i znanosti,
put naprijed si pokazao,
ti si svjetlo, ja Resulallah.
Tko tebe voli, naš je drug,
bez tebe nam je svijet tijesan,
sve postoji zbog tebe,
ti si blagodat, ja Resulallah.
Od tebe su uzeli misli,
znanje, znanost i umjetnost,
koristili su se Istok i Zapad,
ti si predvodnik, ja Resulallah.
Što god si rekao, istina je bila,
još prije petnaest stoljeća,
ti si Muhammedul-Emin,
ti si pravedan, ja Resulallah.
U dobroti, u pravdi,
u darežljivosti, u plemenitosti,
u milosrđu, u vrlini,
ti si uzor, ja Resulallah.

„Nitko od vas neće biti vjernik sve dok mu ja ne budem draži od njegove duše“ Hadisi šerif