DRUGI DIO KABURSKI ŽIVOT

Poslanik je živ u svom kaburu

Poslanici su u svojim kaburima živi životom koji mi ne poznajemo. I evlije i šehidi su živi. To što su živi nije samo na riječima. Oni su potpuno živi. U 169. ajeti kerimu sure Al-i Imran rečeno je, po značenju: „Ne smatrajte mrtvima one koji su poginuli na putu Allaha dželle-šanuhu! Oni su živi kod svoga Gospodara. Oni primaju nafaku.“

Ovaj ajeti kerim objavljuje da su šehidi živi. A poslanici su, naravno, ispred šehida i iznad njih. Prema islamskim alimima, svaki je poslanik preselio na ahiret kao šehid. Resulullah je u svojoj posljednjoj bolesti rekao: „Uvijek sam osjećao bol od jela koje sam pojeo u Hajberu.“1 Ovaj hadisi šerif objavljuje da je Resulullah preselio na ahiret kao šehid. Zato se i odatle vidi da je Poslanik, kao i svi šehidi, živ u svom kaburu.

U hadisi šerifu koji se navodi u „Buhariji“ i „Muslimu“ rečeno je: „U noći Miradža proveden sam pokraj kabura Muse (alejhisselam). Klanjao je namaz stojeći u svom kaburu.“2

U drugom hadisi šerifu rečeno je: „Allah dželle-šanuhu zabranio je zemlji da raspada tijela poslanika.“3 Da je to istina, alimi jednoglasno potvrđuju. U „Buhariji“ i „Muslimu“ zapisano je: „Allah dželle-šanuhu u noći Miradža poslao je sve poslanike našem Poslaniku. On im je bio imam i klanjali su dva rekata namaza.“

Namaz se klanja čineći ruku’ i sedždu. Ova vijest pokazuje da su ga klanjali živi, tijelom. I to što je Musa alejhisselam klanjao namaz u svom kaburu pokazuje isto. U posljednjem svesku knjige „Miškat“, na kraju prvog odjeljka poglavlja o Miradžu, u hadisi šerifu koji je saopćio Ebu Hurejre, preuzetom od Muslima, rečeno je: „Allah dželle-šanuhu pokazao mi je. Musa (alejhisselam) klanjao je namaz stojeći; bio je mršav. Kosa mu nije bila ni raščupana ni spuštena. Bio je kao kakav junak iz plemena Šenue. Isa (alejhisselam) sličio je Urvi ibn Mesudu Sekafiju.“4 Šenue je ime dvaju plemena u Jemenu. Ovi hadisi šerifi pokazuju da su poslanici živi kod svoga Gospodara. Njihova su tijela postala nježna (latif) kao njihove duše. Nisu gusta ni tvrda. Mogu se vidjeti i u materijalnom i u duhovnom svijetu. Zato se poslanici mogu vidjeti i dušom i tijelom. U hadisi šerifu saopćava se da su Musa i Isa alejhimesselam klanjali namaz. Klanjati namaz znači činiti razne pokrete. Ti se pokreti čine tijelom, ne čine se dušom. To što je Poslanik za Musu alejhisselam rekao: „Vidio sam ga srednjeg rasta, mršavog, sabrane kose“, pokazuje da je vidio njegovo tijelo, a ne dušu.

„Ne smatrajte mrtvima one koji su poginuli na putu Allaha dželle-šanuhu! Oni su živi kod svoga Gospodara. Oni primaju nafaku“ Al-i Imran: 169

Imam Bejheki rekao je: „Kada se poslanici polože u kabur, njihove se duše vraćaju u njihova tijela. Mi ih ne možemo vidjeti. Nevidljivi su kao meleci. Mogu ih vidjeti samo odabrani ljudi kojima Allah dželle-šanuhu to podari kao keramet.“ I imam Sujuti tako je saopćio. Mnogi su mnogo puta čuli da se na selam odgovara iz Kabr-i seadeta. Mnogo se puta čulo da se na selam odgovara i iz drugih kabura.

I u hadisi šerifu rečeno je: „Kada mi se nazove selam, Allah dželle-šanuhu vraća moju dušu i ja mu odgovaram.“5

Hazreti imam Sujuti rekao je: „Resulullah je utonuo u promatranje božanske ljepote (Džemal-i ilahi). Zaboravio je osjetila tijela. Kada mu musliman nazove selam, njegova mubarek duša izlazi iz toga stanja i prima osjetila tijela. I na ovom svijetu nije malo onih kojima se to događa. Kada čovjek previše razmišlja o nekoj ovosvjetskoj ili ahiretskoj stvari, ne čuje ono što se govori pokraj njega. Može li onaj tko je utonuo u božansku ljepotu čuti ikakav glas?“

Hazreti Kadi Ijad u knjizi „Šifa“ prenosi predanje Sulejmana ibn Suhajma: „Jedne sam noći u snu vidio Ponos svemira. Rekao sam: ‚Ja Resulallah! Znate li za selam onih koji dolaze i nazivaju Vam selam?‘ Rekao je: ‚Da, znam, i primam njihov selam i odgovaram im.‘“ Hadisi šerifa koji saopćavaju da su poslanici živi u svojim kaburima toliko je mnogo da jedan drugoga potkrepljuju. Na primjer, rečeno je: „Čujem salavat koji mi se donese kod moga kabura. A onaj koji se donese na dalekim mjestima dostavlja mi se.“ Ovaj hadisi šerif prenio je Ebu Bekr ibn Ebu Šejba. Ovaj i njemu slični hadisi šerifi nalaze se u knjigama šestorice velikih imama hadisa. U hadisi šerifu koji je Ibn Ebid-Dunja prenio od hazreti Abdullaha ibn Abbasa rečeno je: „Ako netko prođe pokraj kabura nekog poznanika i nazove mu selam, umrli ga poznaje i odgovara mu. Ako nazove selam umrlome kojega nije poznavao, umrli se obraduje i odgovori.“

Ako se upita kako Resulullah u isto vrijeme odgovara svakome ponaosob od onih koji mu na svim krajevima svijeta donose salavat i selam, odgovara se: to je kao sunce koje u podne u jednom trenu obasjava tisuće gradova. Hazreti Ibrahim ibn Bešar rekao je: „Pošto sam obavio hadž, otišao sam u Medinu posjetiti Kabr-i seadet. Pred Hudžre-i seadetom nazvao sam selam. I čuo sam odgovor: ‚Ve alejkesselam.‘“

U jednom hadisi šerifu rečeno je: „I poslije smrti razumijem kao što sam razumio dok sam bio živ.“ U drugom hadisi šerifu rečeno je: „Poslanici su živi u svojim kaburima i klanjaju namaz.“6

U veoma pouzdanim knjigama zapisano je da su hazreti Sejjid Ahmed Rifai, jedan od velikana među evlijama, i mnoge druge evlije čuli odgovor na selam koji su uputili Resulullahu i da je Ahmed Rifai bio počašćen time što je poljubio mubarek ruku Resulullaha. Imam Sujuti u svojoj knjizi kaže: „Evlije visokog stupnja vide poslanike kao da nisu umrli. To što je Poslanik vidio Musu alejhisselam živog u njegovu kaburu bila je mudžiza. A kada evlije tako vide, to je keramet. Nevjerovanje u keramet potječe od neznanja.“

U hadisi šerifu koji prenose Ibn Hibban, Ibn Madže i Ebu Davud rečeno je: „Petkom donosite na mene mnogo salavata! Oni mi se dostavljaju.“ Kada su upitali: „Hoće li se dostavljati i poslije smrti?“, rekao je: „Zemlja ne raspada tijela poslanika. Kada mi vjernik donese salavat, jedan me melek obavijesti i kaže: ‚Taj i taj, sin toga i toga, iz tvoga ummeta nazvao ti je selam i uputio dovu.‘“

Kao što je Resulullah, dok je bio živ, bio za svoje ashabe milost Allaha dželle-šanuhu i velika blagodat, tako je i poslije svoje smrti velika blagodat za cijeli svoj ummet. On je uzrok dobra. U hadisi šerifu koji prenosi Bekr ibn Abdullah Muzeni, Resul-i ekrem rekao je: „Moj je život dobro za vas. Vi meni pripovijedate, a i ja vama pripovijedam. I kad umrem, moja će smrt biti dobro za vas. Vaša će mi se djela pokazivati. Kada vidim vaša dobra djela, zahvalit ću Allahu dželle-šanuhu. Kada vidim vaša loša djela, tražit ću za vas oprost i pomilovanje.“7

Hazreti Kusem ibn Abbas bio je počašćen time što je sudjelovao u ukopu Resulullaha. Kada je posao u kaburu bio završen, on je posljednji izašao. Rekao je: „Ja sam posljednji vidio mubarek lice Resulullaha. U kaburu su mu se mubarek usne micale. Nagnuo sam se nad njega i oslušnuo. Govorio je: ‚Gospodaru moj! Moj ummet!.. Gospodaru moj! Moj ummet!..‘“8

Viđenje Poslanika

Može li se Resulullah vidjeti u snu i na javi? Ako se može vidjeti, vidi li se on sam ili nešto njemu slično? Naši alimi dali su na to razne odgovore. Budući da su jednoglasno objavili da je on živ u kaburu, većinom su rekli da se vidi on sam. Da je tako, razumije se i iz hadisi šerifa. U jednom hadisi šerifu rečeno je: „Tko me vidi u snu, kao da me je vidio na javi.“9 Zato je hazreti imam Nevevi rekao: „Vidjeti ga u snu znači vidjeti upravo njega samoga.“ U hadisi šerifu rečeno je: „Tko me vidi u snu, zaista me je vidio. Jer šejtan ne može poprimiti moj lik.“10

„Tko me vidi u snu, kao da me je vidio na javi“ Hadisi šerif

Hazreti Ibrahim Lekani kaže: „Alimi hadisa jednoglasno su objavili da se Resulullah može vidjeti i na javi, kao i u snu.“ Za oba stanja može se navesti mnogo primjera. Navedimo nekoliko od njih:

Hazreti Muinuddin Čišti u svakom bi gradu u koji bi došao posjećivao groblja i tamo ostajao neko vrijeme. Kada bi ga u mjestu u koje je došao prepoznali i kada bi postao poznat, ne bi ostajao, nego bi, nikome ništa ne rekavši, potajno otišao. Jedno od tih putovanja bilo je i u Mekku. Stigavši u Mekke-i mukerremu, posjetio je Ka’be-i muazzamu. Pošto je neko vrijeme ostao u Mekki, otišao je odande u Medinu. Jednoga dana, dok je u Medine-i munevveri posjećivao Kabr-i šerif našeg Poslanika, iz turbeta se začuo glas: „Pozovite Muinuddina!“ Po toj naredbi turbedar je povikao: „Muinuddine!“ S nekoliko strana začulo se: „Evo me!“ Zatim su rekli: „Kojeg Muinuddina tražiš? Ovdje ima mnogo ljudi po imenu Muinuddin.“ Na to se turbedar vratio i stao pred vrata Ravda-i mutahhare. Čuo je glas koji je dvaput pozvao: „Pozovi Muinuddina Čištija!“ Čuvši ovu naredbu, turbedar je povikao džematu: „Traže Muinuddina Čištija!“

Kada je hazreti Muinuddin Čišti čuo ove riječi, obuzelo ga je posve drukčije stanje. Plačući, lijući suze i donoseći salavat, približio se turbetu našeg voljenog Poslanika i s edebom stao. U tom je trenutku čuo glas: „O Kutbul-mešaih! Uđi unutra!“

Naš Poslanik rekao je: „Ti služiš mojoj vjeri. Trebaš otići u Indiju. Idi u Indiju. Tamo postoji grad koji se zove Edžmir. Tamo je jedan od mojih potomaka (unuka) po imenu Sejjid Husejin. Otišao je onamo s nijetom džihada i gazve. On je sada postao šehid. Edžmir samo što nije pao u ruke kafira. Zbog tvoga odlaska onamo i njegovim bereketom islam će se širiti, a kafiri će biti poniženi i ostati bez snage i utjecaja.“ Zatim mu je dao jedan nar i rekao: „Pažljivo pogledaj ovaj nar, pa ćeš vidjeti i shvatiti kamo ćeš ići.“ Hazreti Muinuddin Čišti uzeo je nar koji mu je dao Poslanik, pogledao kako mu je naređeno i potpuno vidio sve što je između istoka i zapada. Hazreti Ahmed Rifai otišao je na hadž. Na povratku, dok je u Medine-i munevveri posjećivao mubarek turbe Resul-i ekrema, izgovorio je pjesmu ovoga značenja:

Daleko bijah, da ti tlo poljubim, predvodniče moj,
Sam doći ne mogoh, dušu sam kao zastupnika slao.
Sada mi je suđena blagodat da te posjetim,
Pruži mubarek ruku, nek je usne moje poljube, o Habibe!

Kada se pjesma završila, iz kabura našeg voljenog Poslanika ukazala se njegova mubarek ruka. Sejjid Ahmed Rifai s krajnjim poštovanjem i počašću poljubio je mubarek ruku Poslanika. Svi su prisutni u čudu gledali taj događaj. Pošto je poljubio mubarek ruku Poslanika, legao je na prag vrata Ravda-i mutahhare. Plačući, preklinjao je sav džemat koji je bio ondje: „Prijeđite preko mene gazeći me!“ Alimi su morali izaći na druga vrata. Ovaj je keramet postao veoma čuven i od usta do usta stigao do naših dana. Hazreti Ibn Abidin poznat je po svom slijeđenju vjere, a njegovih kerameta i predanja o njemu ima mnogo.

Kada je u pet dnevnih namaza učio et-tehijjatu, vidio je Resulullaha svojim očima. Kada ga ne bi vidio, klanjao bi taj namaz ponovno. Jedan od najvećih islamskih alima, obnovitelj (mudžeddid) drugoga tisućljeća, imam Rabbani Ahmed Faruki Sirhindi rekao je: „U posljednjim danima časnoga ramazana ukazalo mi se jedno veoma lijepo stanje. Ležao sam ispružen u postelji. Bio sam sklopio oči. Osjetio sam da je netko drugi došao i sjeo na moju postelju. I što da vidim! Bio je to sejjid, predvodnik prvih i posljednjih. Odmah sam se pribrao. Naš voljeni Poslanik rekao je: ‚Došao sam ti napisati idžazet. Nikome nisam napisao takav idžazet.‘ Vidio sam da su u tekstu te idžazetname zapisana velika dobra koja se odnose na ovaj svijet, a na poleđini mnoge milosti koje se odnose na onaj svijet.“

Hazreti Abdulkadir Gejlani u knjizi „Gunja“ prenosi od hazreti Ibrahima Temimija: Hidr alejhisselam rekao mi je: „Ako želiš u snu vidjeti Resulullaha, pošto klanjaš akšam-namaz, ustat ćeš i, ne govoreći ni s kim do jacije, klanjat ćeš evvabin-namaz poslije akšam-namaza. Poslije svaka dva rekata predat ćeš selam.

U svakom rekatu proučit ćeš jednom ‚Hamd‘, to jest suru Fatiha, i sedam puta suru Ihlas. Pošto i jacija-namaz klanjaš u džematu, doći ćeš kući i klanjati vitr. Kada legneš spavati, klanjat ćeš dva rekata namaza i u svakom rekatu proučiti ‚Hamd‘ i sedam puta suru Ihlas. Poslije namaza pasti ćeš na sedždu i sedam puta tražiti oprost od Allaha dželle-šanuhu, a sedam puta reći: ‚Subhanallahi vel-hamdulillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber ve la havle ve la kuvvete illa billahil-alijjil-azim‘. Zatim ćeš podići glavu sa sedžde, sjesti, podići ruke i reći: ‚Ja Hajju, ja Kajjumu, ja Zel-dželali vel-ikram, ja Ilahel-evveline vel-ahirin, ve ja Rahmaned-dunja vel-ahireti ve Rahimehuma, ja Rabbi, ja Rabbi, ja Rabbi, ja Allah, ja Allah, ja Allah‘.

Zatim ćeš ustati i proučiti istu dovu. Zatim ćeš pasti na sedždu i proučiti istu dovu. Zatim ćeš podići glavu sa sedžde, okrenuti se prema kibli, leći kako hoćeš i zaspati. Dok te san ne svlada, donosit ćeš salavat-i šerif na Poslanika.“

Rekao sam: „Želim da mi kažeš od koga si naučio ovu dovu.“ Hazreti Hidr rekao je: „Zar mi ne vjeruješ?“ Rekao sam: „Kunem se Allahom dželle-šanuhu, koji je Muhammeda alejhisselam poslao kao istinskog poslanika, da ti vjerujem.“

Hidr alejhisselam rekao je: „Bio sam na medžlisu na kojem je Resulullah podučavao ovoj dovi i preporučio je. Ovu sam dovu naučio od onoga kojega je on podučio.“ I ja sam učinio onako kako je rekao Hidr alejhisselam. U postelji sam počeo donositi salavat-i šerif na Poslanika. Od radosti što ću vidjeti Poslanika, san mi je pobjegao i do zore nisam mogao zaspati.

„Alimi hadisa jednoglasno su objavili da se Resulullah može vidjeti i na javi, kao i u snu“ Ibrahim Lekani (rahmetullahi alejh)

Klanjao sam sabah-namaz i sjedio dok se sunce nije podiglo. Klanjao sam duha-namaz, to jest namaz u vrijeme duhe (prije podne). Rekao sam u sebi: „Ako dočekam večer, učinit ću kao sinoć.“ U tom sam trenutku zaspao. U snu su došli meleci, uzeli me i odveli u džennet. Tamo sam vidio dvorce i palače načinjene od rubina, smaragda i bisera, i rijeke od meda, mlijeka i džennetskih pića. Upitao sam meleke koji su me odveli u džennet: „Za koga je ovaj dvorac?“ Meleci su rekli: „Za one koji čine djelo koje si ti učinio.“ Nisu me izveli iz dženneta dok me nisu nahranili džennetskim jelima i napojili džennetskim vodama. Zatim su me izveli iz dženneta i vratili na mjesto gdje sam bio.

Zatim mi je došao Resulullah sa sedamdeset poslanika i sedamdeset safova meleka – između dvaju safova bilo je koliko između istoka i zapada – nazvao mi selam i uzeo me za ruku. Tada sam rekao: „Ja Resulallah! Hidr alejhisselam rekao mi je da je ovaj hadis čuo od tebe.“ Poslanik je rekao: „Hidr je rekao istinu; ono što je ispripovijedao – istina je. Hidr je najučeniji od onih na zemlji. On je poglavar abdala. On je od Allahovih vojski na zemlji.“

Ponovno sam rekao: „Ja Resulallah! Ima li za onoga tko čini ovo djelo druge nagrade osim ovoga što sam ja vidio?“ Rekao je: „Kakva može biti nagrada veća od onoga što si vidio, od onoga što ti je podareno? Vidio si svoje mjesto i svoj stupanj u džennetu. Jeo si od džennetskih plodova i pio od njegovih pića. Sa mnom si vidio meleke i poslanike. Vidio si hurije.“

Rekao sam: „Ja Resulallah! Hoće li onome tko čini djelo koje sam ja učinio, a ne vidi u snu ono što sam ja vidio, biti dano ono što je podareno meni?“ Rekao je: „Kunem se Allahom dželle-šanuhu, koji me je poslao kao istinskog poslanika: tom će čovjeku biti oprošteni veliki grijesi koje je počinio. Nestat će srdžba Allaha dželle-šanuhu prema tom čovjeku. Kunem se Allahom dželle-šanuhu, koji me je poslao kao istinskog poslanika: onome tko čini ovo djelo, iako u snu ne vidi ono što si ti vidio, bit će dano ono što je dano tebi. S neba će zazvati jedan glas: ‚Allah dželle-šanuhu oprostio je onome tko čini ovo djelo i ummetu Muhammedovu od istoka do zapada.‘“

Rekao sam: „Ja Resulallah! Kao što sam ja vidio tvoju ljepotu i džennet, ima li i taj čovjek udjela u tome?“ Rekao je: „Da, sve će mu biti dano.“

Kada sam rekao: „Ja Resulallah! Je li prikladno da ovoj dovi podučimo sve vjernike, muškarce i žene, i da im saopćimo njezine nagrade?“, rekao je: „Kunem se Allahom dželle-šanuhu, koji me je poslao kao istinskog poslanika: ovo djelo neće činiti nitko osim onih koje je Allah dželle-šanuhu stvorio sretnima.“ Tko u snu vidi našeg Poslanika Muhammeda alejhisselam u njegovu pravom liku, zacijelo ga je vidio. Jer šejtan ne može poprimiti njegov lik. Ali šejtan može poprimiti neki drugi lik i pokazati se. Onome tko ne poznaje Resulullaha nije lako to razlučiti. Neki su alimi rekli: „I vidjeti Poslanika u drukčijem liku znači vidjeti njega. Ali to je znak nedostatka toga čovjeka u vjeri. Svatko tko vidi Poslanika u snu u njegovu pravom liku i umre kao vjernik, ući će u džennet.“

Ebu Hurejre prenio je ovaj hadisi šerif Poslanika: „Ako netko u noći uoči petka klanja dva rekata namaza, pa u svakom rekatu prouči po jednom Fatihu i Ajetul-kursiju, a petnaest puta suru Ihlas, i poslije namaza tisuću puta kaže: ‚Allahumme salli ala Muhammedin-nebijjil-ummijji‘, vidjet će me u snu prije nego što dođe sljedeći petak. Tom će čovjeku biti oprošteni svi prošli i budući grijesi. Džennet je za one koji mene vide.“

Posjeta Poslanikovu Kabr-i šerifu

Ponos svemira rekao je: „Tko me posjeti poslije moje smrti, kao da me je posjetio dok sam bio živ.“ U hadisi šerifu koji se navodi u knjizi „Mir’ât-i Medîne“ rekao je: „Onome tko posjeti moj kabur moj je šefa’at postao vadžib.“ Ovaj hadisi šerif prenose Ibn Huzejma, Bezzar, Darekutni i Tabarani. U drugom hadisi šerifu koji je prenio hazreti Bezzar rečeno je: „Onome tko posjeti moj kabur moj je šefa’at postao halal.“ U hadisi šerifu koji se navodi u „Muslim-i šerifu“ i u knjizi „Mu’džem“ Ebu Bekra ibn Mekkarija rečeno je: „Ako netko dođe posjetiti me, a nema drugog nijeta, na Sudnjem danu zaslužit će da za njega učinim šefa’at.“ Ovaj hadisi šerif javlja da će Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) činiti šefa’at za one koji u Medinu dolaze posjetiti ga.

Pazi da ne napustiš edeb – ovo je ulica Allahova miljenika,
Ovo je mjesto božanskog pogleda, ovo je makam Mustafe!
Mlad mjesec na nebu – razderanih grudi pred Babus-Selamom,
Zvijezda Dževza kandilo mu je; ovo je izvor nura i svjetlosti.
Ovo je počivalište Habiba Uzvišenoga; po vrijednosti
Iznad je i samog Arša Uzvišenog Allaha – ovo mjesto.
Od sjaja ove zemlje nestade tame ništavila,
Sva stvorenja, mažući je na oči kao surmu, spasiše se sljepoće.
Uđi, Nabi, u ovaj dergah uz uvjet da čuvaš edeb,
Ovo je mjesto gdje sveti meleci čine tavaf, gdje poslanici tlo ljube!
Nâbî

U drugom hadisi šerifu koji je prenio Darekutni rečeno je: „Tko obavi hadž, a mene ne posjeti, uvrijedio me je.“ Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) želi da ga posjećuju zato da bi njegov ummet i na taj način stekao sevab. Zato su naši alimi fikha, pošto bi obavili hadž, dolazili u Medinu i klanjali namaz u Mesdžid-i šerifu. Zatim su posjećivali Ravda-i mutahharu, Minber-i munir i Kabr-i šerif, koji je vrjedniji od Arš-i ala, zatim mjesta na kojima je Resulullah sjedio, hodao i na koja se oslanjao, stup na koji se oslanjao kada bi mu dolazio vahj, i mjesta kuda su prolazili ashabi kiram i tabi’ini, koji su radili na izgradnji i obnovi mesdžida i bili počašćeni time što su dali svoj imetak i novac. Gledajući ta mjesta, stjecali su bereket. I alimi i pravednici koji su došli poslije njih dolazili su nakon hadža u Medinu i činili kao naši alimi fikha. Kao i jučer, tako i danas hadžije, vjerni tome, obavljaju posjete u Medine-i munevveri.

„Ako netko dođe posjetiti me, a nema drugog nijeta, na Sudnjem danu zaslužit će da za njega učinim šefa’at“ Hadisi šerif

Sunce islamskih alima, hazreti Ebu Hanifa, rekao je: „Posjeta Kabr-i seadetu, koja je među najuzvišenijim mustehabima, ibadet je blizu stupnja vadžiba.“ Tko ide posjetiti Resulullahov Kabr-i šerif, treba donositi mnogo salavat-i šerifa. U hadisi šerifu saopćeno je da ovi salavati i selami koji se donose stižu do Poslanika. Edeb posjete našem voljenom Poslaniku saopćen je ovako:

Kada se izdaleka ugleda grad Medine-i munevvere, donose se salavat i selam. Zatim se kaže: „Allahumme haza haremu nebijjike, fedž’alhu vikajeten li minen-nari ve emanen minel-azabi ve suil-hisab.“ Ako je moguće, prije ulaska u grad ili u mesdžid uzima se gusul. Stavlja se miomiris. Oblači se nova, čista odjeća. Jer to izražava uvažavanje i poštovanje. U Medine-i munevveru ulazi se ponizno, dostojanstveno i smireno. Pošto se kaže: „Bismillahi ve ala milleti Resulillah“, treba proučiti 80. ajeti kerim sure Isra. Odmah zatim, govoreći: „Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed. Vagfir li zunubi veftah li ebvabe rahmetike ve fadlike“, ulazi se u Mesdžid-i Nebevi. Zatim pokraj Resulullahova minbera treba klanjati dva rekata tehijjetul-mesdžid namaza, stojeći tako da stup minbera dođe naspram desnog ramena. Naš voljeni Poslanik tu je klanjao namaz. To je mjesto između Poslanikova kabura i njegova minbera. U hadisi šerifu rečeno je: „Između moga kabura i moga minbera jedan je od džennetskih vrtova. Moj je minber iznad moga havda.“11 Zatim treba pasti na sedždu Allahu dželle-šanuhu zato što mu je podario da posjeti mubarek kabur Resulullaha.

Poslije dove treba ustati, doći do Poslanikova Kabr-i šerifa, do Hudžre-i seadeta, i, okrenut leđima kibli, s edebom stati naspram Resulullahova mubarek lica, na udaljenosti od oko dva metra. Bliže se ne prilazi. Treba biti u skrušenosti i poniznosti (hušu i hudu) i s edebom se držati pred Resulullahom, onako kako je Allah dželle-šanuhu naredio u Kur’ani kerimu, kao da je živ i kao da se stoji u njegovoj uzvišenoj prisutnosti. Ne treba napuštati smirenost i dostojanstvo. Ne stavljati ruku na zidove Kabr-i šerifa, nego s edebom stajati podalje – to je više u skladu s poštovanjem. Treba stajati kao u namazu. Treba u mislima predočiti Resulullahov mubarek, nježni lik i pomisliti da on zna za tebe, da čuje tvoje riječi, tvoj selam i tvoje dove, da odgovara i kaže „Amin“. Jer Resulullah je rekao: „Tko mi donese salavat kod moga kabura, ja ga čujem.“ Također je u hadisi šerifu saopćeno da je u Resulullahovu Kabr-i šerifu ostavljen jedan melek kao zastupnik i da mu taj melek prenosi selam onih iz njegova ummeta koji mu nazivaju selam. Zatim treba reći: „Esselamu alejke ja sejjidi ja Resulallah! Esselamu alejke ja Nebijjallah! Esselamu alejke ja Safijjallah! Esselamu alejke ja Habiballah! Esselamu alejke ja Nebijjer-rahmeti! Esselamu alejke ja Šefial-ummeti! Esselamu alejke ja Sejjidel-murselin! Esselamu alejke ja Hatemen-nebijjin!“

„Neka ti Allah dželle-šanuhu podari najvišu nagradu i uzdarje. Svjedočim da si izvršio svoju poslaničku dužnost. Predao si amanet. Posavjetovao si svoj ummet. Borio si se na putu Allaha dželle-šanuhu dok ti nije došao jekin (smrt). Neka Allah dželle-šanuhu donosi na tebe salavat i selam do Sudnjeg dana. Ja Resulallah! Došli smo ti iz veoma dalekih krajeva. Došli smo posjetiti tvoj Kabr-i šerif, odati ti tvoje pravo, na licu mjesta vidjeti ono što si učinio, posjetom tebi steći bereket i zamoliti te da nam kod Allaha dželle-šanuhu učiniš šefa’at. Jer naše su nam pogreške pognule leđa. Naši su nam grijesi opteretili ramena. Ja Resulallah! Ti si i onaj koji čini šefa’at i onaj čiji se šefa’at prima. Tebi je obećan Makam-i Mahmud. I Allah dželle-šanuhu u Kur’ani kerimu (u 64. ajeti kerimu sure Nisa, po značenju) kaže: ‚Svakog smo poslanika poslali samo zato da mu se, po naredbi Allaha dželle-šanuhu, pokoravaju (oni kojima je poslan). Kada bi oni, pošto su učinili zulum svojim nefsima (sebi naudili), došli tebi i zamolili Allaha dželle-šanuhu za oprost, i kada bi i Moj Resul tražio oprost za njih, zacijelo bi vidjeli da Allah dželle-šanuhu prima pokajanje i da je milostiv.‘ Mi smo došli pred tebe. Ali mi smo učinili zulum svojim nefsima. Molimo da nam se oproste grijesi. Ja Resulallah! Učini za nas šefa’at kod Allaha dželle-šanuhu. Ja Resulallah! Zamoli Allaha dželle-šanuhu da nam dušu uzme dok smo na tvom sunnetu, da nas sutra, na Sudnjem danu, uvrsti među one koji će s tobom doći na mahšer i da nam podari da dođemo na tvoj havd i iz njega pijemo. Ja Resulallah! Molimo tvoj šefa’at“, tako treba uputiti dovu. Zatim treba proučiti 10. ajeti kerim sure Hašr, čije je značenje: „… Gospodaru naš! Oprosti nama i našoj braći koja su nas s imanom pretekla! I ne dopusti da u našim srcima bude ikakve zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš! Ti si, zaista, pun samilosti i milostiv!“

Zatim, prenoseći selam onih koji su poslali selam, treba reći: „Esselamu alejke ja Resulallah! Taj i taj moli da mu kod Allaha dželle-šanuhu učiniš šefa’at. Učini šefa’at za njega i za sve muslimane“, i donijeti salavata koliko hoće.

Zatim, pola metra udesno, treba doći naspram mubarek glave hazreti Ebu Bekra Siddika i uputiti dovu: „Esselamu alejke ja halifete Resulillah! Esselamu alejke ja refikahu fil-gar! Esselamu alejke ja eminehu alel-esrar! Neka ti Allah dželle-šanuhu, kao imamu ovoga ummeta, podari najvišu nagradu i uzdarje. Ti si na najljepši način bio halifa Resulullahu. Na najbolji način slijedio si njegov uzvišeni sunnet. Borio si se protiv murteda (otpadnika od vjere) i onih koji su skrenuli s pravoga puta. Uvijek si govorio istinu. Dok nisi preselio na ahiret, bio si pomagač onima koji su na putu istine. Neka su selam, milost i bereket Allaha dželle-šanuhu na tebi! Allahu moj! Svojom milošću uzmi nam dušu u ljubavi prema njemu. Ne učini našu posjetu njemu uzaludnom!“

„Između moga kabura i moga minbera jedan je od džennetskih vrtova. Moj je minber iznad moga havda“ Hadisi šerif

Zatim, ponovno pola metra udesno, treba doći naspram kabura hazreti Omera i reći: „Esselamu alejke ja Emirel-mu’minin! Esselamu alejke ja Muzhirel-islam! Esselamu alejke ja Muksirel-esnam! Neka ti Allah dželle-šanuhu podari najvišu nagradu i uzdarje. I za života i u smrti pomagao si islam i muslimane. Bio si staratelj siročadi. Činio si dobro rodbini. Muslimanima si bio vođa kojim su oni bili zadovoljni, koji je i sam bio na hidajetu i ljude izvodio na pravi put. Uredio si njihove poslove. Njihove siromahe učinio si bogatima, njihove rane previo si. Neka su selam, milost i bereket Allaha dželle-šanuhu na tebi!“

Zatim, obraćajući se hazreti Ebu Bekru i hazreti Omeru, treba reći: „Esselamu alejkuma ja dadžiaj-Resulillahi ve refikajhi ve vezirejhi ve muširejhi vel-muavinejni lehu alel-kijami fid-dini vel-kaimejni ba’dehu bi-mesalihil-muslimin! Neka vam Allah dželle-šanuhu podari najljepšu nagradu. Uzimamo vas za vesilu kod Resulullaha, da biste zamolili Allaha dželle-šanuhu da nam Resulullah učini šefa’at, da nam primi trud, da nas usmrti u vjeri islamu i ponovno oživi u vjeri islamu i da nas na Sudnjem danu sabere među one koji su blizu Resulullaha.“

Zatim treba uputiti dovu za sebe, svoje roditelje, za one koji su tražili dovu i za sve muslimane. Poslije toga, stojeći naspram Resulullahova mubarek lica, treba uputiti dovu: „Allahu moj! Ti kažeš (po značenju): ‚Svakog smo poslanika poslali samo zato da mu se, po naredbi Allaha dželle-šanuhu, pokoravaju (oni kojima je poslan). Kada bi oni, pošto su učinili zulum svojim nefsima (sebi naudili), došli tebi i zamolili Allaha dželle-šanuhu za oprost, i kada bi i Moj Resul tražio oprost za njih, zacijelo bi vidjeli da Allah dželle-šanuhu prima pokajanje i da je milostiv.‘12 Gospodaru moj! Slijedeći Tvoj uzvišeni govor i pokoravajući se Tvojoj naredbi, molimo da nam Tvoj voljeni Poslanik učini šefa’at kod Tebe“, a zatim proučiti dovu koju je ranije proučio, to jest 10. ajeti kerim sure Hašr (po značenju):

„… Gospodaru naš! Oprosti nama i našoj braći koja su nas s imanom pretekla! I ne dopusti da u našim srcima bude ikakve zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš! Ti si, zaista, pun samilosti i milostiv!“ Zatim, proučivši ajete „Rabbenagfir lena ve li-abaina ve li-ummehatina ve li-ihvaninel-lezine sebekuna bil-iman“, „Rabbena atina…“ i „Subhane rabbike…“, treba završiti posjetu Hudžre-i seadetu. Zatim treba doći do mjesta koje se zove Ravda-i mutahhara, između Resulullahova kabura i minbera. To je mjesto u obliku kvadrata. Tu treba klanjati namaza koliko se hoće. Uputiti dovu. Donositi tesbihe. Zahvaljivati Allahu dželle-šanuhu i slaviti Ga. Zatim treba doći do minbera. S nijetom da na njega prijeđe Resulullahov bereket, staviti ruku na mjesto na koje je Poslanik stavljao svoju mubarek ruku kada je držao hutbu. Tu klanjati dva rekata namaza. Tražiti od Allaha dželle-šanuhu ono što želi. Od srdžbe Allaha dželle-šanuhu uteći se Njegovoj milosti. Zatim doći do stupa postavljenog na mjesto gdje je nekoć bio stup Hannana. Hannana je stup koji je, kada ga je Resulullah napustio i prešao na minber držati hutbu, jecao, a smirio se kada je Resulullah sišao i zagrlio ga. Zatim doći do stupa uz koji se hazreti Ebu Lubaba privezao i učinio tevbu. Tu klanjati dva rekata namaza i Allahu dželle-šanuhu učiniti tevbu i istigfar. Uputiti dove koje želi.

Dok boravi ondje, noći treba provoditi učeći Kur’ani kerim, čineći zikr Allahu dželle-šanuhu, upućujući tiho i glasno dove pokraj minbera i kabura i čineći rabitu. Poslije posjete Resulullahu mustehab je otići na groblje Baki i posjetiti i njega. Zatim treba posjetiti druge kabure, osobito kabur Sejjiduš-šuheda (predvodnika šehida) hazreti Hamze. Također u Bakiju treba posjetiti hazreti Abbasa i one koji su ondje ukopani: Hasana ibn Aliju, Zejnulabidina, njegova sina Muhammeda Bakira i njegova sina Džafera Sadika, zapovjednika vjernika hazreti Osmana, Resulullahova sina Ibrahima, Resulullahove čiste žene koje su ondje ukopane, njegovu tetku (očevu sestru) Safiju i još mnoge velikane od ashaba i tabi’ina (radijallahu anhum edžmain). Treba klanjati namaz u Fatiminu mesdžidu u Bakiju. Mustehab je u četvrtak posjetiti šehide Uhuda. Ondje treba reći: „Selamun alejkum bima sabertum. Feni’me ukbed-dar. Selamun alejkum ja ehle daril-kavmil-mu’minin, ve inna inšallahu an karibin bikum lahikun.“ Zatim treba proučiti Ajetul-kursiju i suru Ihlas. Oni koji posjećuju Hudžre-i seadet moraju biti veoma budni. U srcu im ne smije biti ovosvjetskih misli. Trebaju razmišljati o mubarek nuru Muhammeda alejhisselam i o uzvišenosti njegova stupnja. Dove koje se upućuju s mislima o ovosvjetskim poslovima, o susretanju s velikim ljudima radi koristi i o trgovini Allah dželle-šanuhu ne prima, i takvi ne postižu svoje želje. Posjeta Hudžre-i seadetu časan je ibadet. Postoji bojazan da oni koji u to ne vjeruju izađu iz islama. Jer oni se suprotstavljaju Allahu dželle-šanuhu, Njegovu Resulu i svim muslimanima. Iako je nekoliko malikijskih alima reklo da je posjeta Resulullahu (sallallahu alejhi ve sellem) vadžib, jednoglasno je saopćeno da je mustehab.

„Gospodaru naš! Oprosti nama i našoj braći koja su nas s imanom pretekla! I ne dopusti da u našim srcima bude ikakve zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš! Ti si, zaista, pun samilosti i milostiv!“ Hašr: 10

ES-SUBHU BEDA
Essubhu beda min tal’atihi.
Vel-lejlu dedža min vefratihi.
Fakar-rusula fadlen ve ula.
Ehdes-subula li delaletihi.
Zora je svoju svjetlost uzela od njegova lica.
A noć je svoju tamu uzela od njegove crne kose.
Svojom vrlinom i uzvišenošću nadmašio je sve resule.
Oni koji su našli hidajet put su našli njegovim upućivanjem.
Kenzul-kerami mevlenni’ami.
Hadil-umemi li šeriatihi.
Ezken-nesebi a’lel-hasebi.
Kullul-arabi fi hidmetihi.
On je riznica darežljivosti i onaj koji iz te riznice daruje.
Narode je doveo do svoje vjere i hidajeta.
Loza mu je veoma čista, a čast veoma uzvišena.
Svi su Arapi u njegovoj službi.
Se’atiš-šedžeru natakal-hadžeru.
Šukkal-kameru bi išaratihi.
Džibrilu eta lejlete esra.
Ver-Rabbu de’a li-hadratihi.
Drveće je dotrčalo pred njega, kamenje je progovorilo.
Na njegov (čudesni) znak Mjesec se raspolovio.
U noći Isra došao mu je Džebrail (alejhisselam).
I Gospodar ga je pozvao u Svoju prisutnost.
Naleš-šerefa vallahu afa.
Amma selefa min ummetihi.
Fe Muhammeduna huve Sejjiduna.
Fel-izzu lena bi idžabetihi.
On je dosegao uzvišene stupnjeve.
A Allah (dželle dželaluhu) oprostio je njegovu ummetu.
Naš Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem) – on je naš predvodnik.
Zato što smo ga prihvatili, čast pripada nama.
Abdullah ibn Revvaha (radijallahu anhu)