OPROSNA HUTBA

Hvala pripada samo Allahu dželle-šanuhu. Njemu zahvaljujemo, od Njega tražimo oprost i Njemu se kajemo. Allahu dželle-šanuhu utječemo se od zla naših duša i od grijeha naših djela. Onoga koga Allah dželle-šanuhu uputi na pravi put nitko ne može zavesti, a onoga koga On ostavi u zabludi nitko ne može uputiti na pravi put. Svjedočim da nema božanstva osim Allaha dželle-šanuhu. On je jedan. Nema Sebi ni ravnoga ni druga. I još svjedočim da je Muhammed (alejhisselam) Njegov rob i Njegov resul.

O Allahovi robovi! Oporučujem vam da se bojite Allaha dželle-šanuhu i da Mu se pokoravate.

O ljudi! Dobro slušajte moje riječi! Ne znam, možda se nakon ove godine nikada više neću sastati s vama na ovom mjestu. O ljudi! Kao što je ovaj vaš dan sveti dan, kao što je ovaj vaš mjesec sveti mjesec, kao što je ovaj vaš grad (Mekka) mubarek grad, tako su sveti i vaši životi, vaš imetak i vaša čast. Zaštićeni su od svakog nasilja.

Ashabi moji! Sutra ćete se susresti sa svojim Gospodarom i svakako ćete biti pitani za svako svoje današnje stanje i djelo. Pazite da se nakon mene ne vratite starim zabludama i ne počnete sjeći vratove jedni drugima!

Neka ovu moju oporuku oni koji su ovdje prisutni prenesu onima koji nisu prisutni!

Može biti da onaj kome se prenese bolje razumije i sačuva nego onaj tko je ovdje bio i čuo. Ashabi moji! Tko god kod sebe ima neki amanet, neka ga vrati vlasniku!

Svaki oblik kamate ukinut je. On je pod mojim nogama. Ali glavnicu svoga duga morate vratiti. Niti činite nasilje, niti trpite nasilje. Po zapovijedi Allaha dželle-šanuhu kamata je sada zabranjena. Svaki oblik tog ružnog običaja iz doba džahilijjeta pod mojim je nogama. Prva kamata koju ukidam jest kamata Abbasa, sina Abdulmuttalibova (moga strica). Ashabi moji! Potpuno su ukinute i krvne osvete koje su se vodile u doba džahilijjeta. Prva krvna osveta koju ukidam jest krvna osveta za Rebiju, unuka Abdulmuttalibova (sina moga strica).

O ljudi! Premještati svete mjesece da bi se moglo ratovati, bez sumnje, znači otići vrlo daleko u nevjerstvu (kufru). Time se kafiri zavode. (Jedan mjesec) jedne godine smatraju dopuštenim, a druge ga godine proglašavaju zabranjenim. To čine da bi se uskladili s brojem mjeseci koje je Dženab-i Hakk učinio dopuštenima i zabranjenima. Oni ono što je Allah dželle-šanuhu zabranio čine dopuštenim, a ono što je dopustio čine zabranjenim.

O ashabi moji! Mi obavljamo hadž točno u njegovo vrijeme. Redoslijed mjeseci onakav je kakav je bio kada ih je Allah dželle-šanuhu stvorio. Nema sumnje da se vrijeme vratilo u oblik i red kakav je imalo onoga dana kada ga je Allah dželle-šanuhu stvorio.

„Allahu moj! Uvećaj čast, uzvišenost, veličanstvenost i ugled ovoga Doma. Uvećaj i čast, veličanstvenost, poštovanje i dobrotu onih koji ga poštuju hadžom i umrom“ Hadisi šerif

O ljudi! Šejtan je danas zauvijek izgubio moć da na ovoj vašoj zemlji ponovno uspostavi svoj utjecaj i svoju vlast. Ali ako ga, osim u ovim stvarima koje sam ukinuo, budete slijedili u djelima koja smatrate sitnima, to će ga obradovati. Da biste sačuvali svoju vjeru, čuvajte se i toga!

O ljudi! Preporučujem vam da čuvate prava žena i da se u tome bojite Allaha dželle-šanuhu. Vi ste žene uzeli kao Allahov amanet; njihovu čast i čednost učinili ste sebi dopuštenom dajući riječ u ime Allaha dželle-šanuhu. Vi imate pravo nad ženama, a i one imaju prava nad vama. Vaše je pravo nad ženama da ne dopuste nijednom čovjeku koga vi ne volite da oskvrne privatnost vašega doma. Ako u vaš dom prime nekoga tko vam nije po volji, možete ih odvratiti blagim udarcem. A pravo je žena nad vama da im na dopušten način osigurate svu hranu i odjeću. O vjernici! Ostavljam vam amanet: dok god ga se čvrsto držite, nikada nećete zalutati s puta. Taj je amanet Knjiga Allaha dželle-šanuhu, Kur’ani kerim. (U drugim predajama rečeno je i: „moj sunnet“ i „moj ehli bejt“.)

O vjernici! Dobro slušajte moje riječi i dobro ih čuvajte! Musliman je muslimanu brat, i tako su svi muslimani braća. Nikome nije dopušteno posegnuti ni za jednim pravom koje pripada njegovu bratu u vjeri, osim ako mu ga on sam drage volje ne da. Ashabi moji! Ne činite nasilje svojim dušama (sebi). I vaša duša ima pravo nad vama. O ljudi! Allah dželle-šanuhu dao je svakome tko ima pravo njegovo pravo (u Kur’ani kerimu). Nasljedniku nije potrebna oporuka. Dijete pripada onome u čijoj se postelji rodilo. Onome tko čini zinu pripada uskraćenost. Onoga bez loze koji prisvaja lozu nekoga drugog osim svoga oca, ili nezahvalnika koji se pripisuje nekom drugom osim svoga gospodara, neka stigne srdžba Allaha dželle-šanuhu i prokletstvo meleka i svih muslimana! Dženab-i Hakk od takvih ljudi ne prima ni pokajanje ni pravedno svjedočenje. O ljudi! Vaš je Gospodar jedan. I vaš je otac jedan: svi ste vi Ademova djeca. A Adem je od zemlje. Kod Allaha je najvrjedniji onaj od vas tko ima najviše bogobojaznosti. Arap nema nikakve prednosti nad onim tko nije Arap. Prednost je samo u bogobojaznosti. Ako vam se za zapovjednika postavi i osakaćeni crni rob i ako vama upravlja po Allahovoj Knjizi, slušajte ga i pokoravajte mu se. Krivac se ne može okriviti ni za što osim za svoju krivnju. Otac se ne može okriviti za krivnju svoga sina, ni sin za krivnju svoga oca.

O ljudi! Pazite! Ove četiri stvari nikako ne smijete činiti:

1. Ne pripisujte Allahu ništa kao druga.

2. Ne ubijajte bez prava život koji je Allah učinio svetim.

3. Ne činite zinu.

4. Ne kradite.

Naređeno mi je da vodim džihad protiv ljudi dok ne kažu „La ilahe illallah, Muhammedun resulullah“ (to jest dok ne postanu muslimani). Kada to kažu, sačuvali su svoju krv i svoj imetak. A njihov je obračun prepušten Allahu dželle-šanuhu. O ljudi! Sutra će vas pitati za mene, što ćete reći?.. Ashabi kiram rekli su: „Svjedočimo da si prenio vjeru Allaha dželle-šanuhu, da si izvršio svoju dužnost i da si nam dao oporuku i savjet.“ Na to je Resul-i ekrem (sallallahu alejhi ve sellem) podigao svoj mubarek kažiprst, spustio ga prema džematu i rekao: „Budi svjedok, Gospodaru moj! Budi svjedok, Gospodaru moj! Budi svjedok, Gospodaru moj!“

Onoga dana kada je naš voljeni Poslanik održao Oprosnu hutbu, objavljen je treći ajeti kerim sure Maida, čije je značenje: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio, blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera…“ Kada je Poslanik taj ajeti kerim proučio ashabima kiram, hazreti Ebu Bekr zaplakao je. Kada su ga ashabi kiram upitali zašto plače, rekao je: „Ovaj ajeti kerim ukazuje na to da je blizu Resulullahovo preseljenje na ahiret. Zato plačem.“1

Nakon hutbe stao je na vakfu (stajanje) na Džebel-i Rahmi. Akšam-namaz nije klanjao na Arafatu, nego ga je, zajedno s jacija-namazom, klanjao kao imam na Muzdelifi. Te su noći ostali na Muzdelifi. Sutradan ujutro stali su na vakfu kod Mešarul-harama. Prvog dana bajrama krenuli su s Muzdelife na Minu. Usput su, ne zaustavljajući se, prošli kroz dolinu zvanu Muhassir, gdje se bio zaustavio ashabi fil2. Stigli su na Minu; ondje je Poslanik sam zaklao šezdeset tri kurbanske deve, a zatim je nož dao hazreti Aliji. Ostale je zaklao hazreti Alija. Drugog, trećeg i četvrtog dana bajrama bacali su kamenčiće na džemre, a četrnaestog dana mjeseca zulhidže, prije sabah-namaza, došli su u Bejtullah i obavili oprosni tavaf. Resulullah je u Mekki ostao deset dana i, pošto je obavio Oprosni hadž i oprosni tavaf, vratio se u Medinu. U Mesdžid-i Nebevi klanjao je dva rekata namaza i ušao u svoj blaženi dom. Nakon Oprosnog hadža ashabi kiram otišli su u krajeve iz kojih su došli i ondje kazivali ono što je Resulullah priopćio i naredio.