OPROSNI HADŽ
Desete godine po hidžri Poslanik se spremio za hadž i naredio i muslimanima u Medini da se spreme za hadž. Poslao je vijest i onima koji su živjeli izvan Medine. Na to se u Medini okupilo na tisuće muslimana. Resulullah je kupio stotinu deva za kurban. Prije nego što je krenuo na put, uzeo je gusul. Počešljao je svoju mubarek kosu, namirisao se lijepim mirisima i obukao izar i ridu. Kada su pripreme bile završene, naš voljeni Poslanik krenuo je iz Medine dvadeset petog dana mjeseca zulkade, nakon podne-namaza, s karavanom od više od trideset tisuća ljudi. Putem Šedžere stigli su u Zul-Hulejfu. Ondje je broj ashaba premašio četrdeset tisuća. Noć su proveli ondje. Naš voljeni Poslanik dao je da mu se dovede jedna od stotinu deva koje je vodio sa sobom. Da bi to bio znak kurbana, zarezao joj je desnu stranu grbe da prokrvari, objesio joj o vrat dvije sandale i naredio ashabima da i oni tako učine. Klanjao je dva rekata ihram-namaza. Pošto je uputio hvalu i slavu Allahu dželle-šanuhu, Server-i kainat uputio je dovu: „Allahu moj! Učini mi ovo mebrur i makbul hadžom, u kojem nema ni licemjerja, ni pokazivanja, ni traženja slave!“ Ušao je u ihram i, kad ga je Džebrail alejhisselam obavijestio, počeo je na sav glas izgovarati telbiju. Kada su mu se pridružili i ashabi kiram, zemlja i nebo počeli su odjekivati od uzvika telbije: „Lebbejk, Allahumme lebbejk! Lebbejk, la šerike leke lebbejk! Innel-hamde ven-ni’mete leke vel-mulk, la šerike lek!…“
Slijedeći put Bejda, uputili su se prema Melelu. Ashabi su tekli za njim poput bujice. Usput im se pridruživalo sve više ljudi. Kada je stigao u dolinu Revha, gdje je klanjalo namaz blizu sedamdeset poslanika, među njima i Musa alejhisselam, Resulullah je rekao: „Ova je dolina jedna od džennetskih dolina.“ Ondje su klanjali namaz. Odande su krenuli prema Munsarafu i sabah-namaz klanjali u Esasi. Kada su stigli u Lahjul-Džemel, pozlilo mu je, dao je da mu se pusti krv (hidžama) i odsjeo je u Sukji. Kada su stigli u Ebvu, gdje je preminula njegova časna majka hazreti Amina, posjetio je njezin kabur i plakao. Rasplakao je i one koji su bili s njim. Zatim su stigli u Telatul-Jemen, Džuhfu, Gadir-i Hum, Kudejd i dolinu Usfan. Ondje je Poslanik rekao hazreti Ebu Bekru: „Hud i Salih alejhimesselam prošli su ovuda, opasani abom, u šarenom platnu, na mladim riđim devama čiji su ulari bili spleteni od vlakana datulje, izgovarajući telbiju za hadž.“1 Preko Ganima, Merruz-Zahrana i Šerifa stigli su u Zi Tuvu. Pošto su ondje prenoćili i klanjali sabah-namaz, prošli su Hadžun i preko uspona Keda ušli u Mekku. Nakon putovanja od deset dana stigli su u Mekku četvrtog dana mjeseca zulhidže. Pošto su im se pridružili i oni koji su iz Jemena i drugih krajeva došli obaviti hadž, broj muslimana premašio je devedeset tisuća. (Po jednoj predaji bilo ih je sto četrnaest tisuća, a po drugoj oko sto dvadeset tisuća.)
„Allahu moj! Učini mi ovo mebrur i makbul hadžom, u kojem nema ni licemjerja, ni pokazivanja, ni traženja slave!“ Hadisi šerif
Kada je ugledao Bejtullah, Resulullah je uputio ovakvu dovu:
„Allahu moj! Uvećaj čast, uzvišenost, veličanstvenost i ugled ovoga Doma. Uvećaj i čast, veličanstvenost, poštovanje i dobrotu onih koji ga poštuju hadžom i umrom.“
Zatim je počeo obrede hadža (menasik). Tijekom hadža boravio je u šatoru podignutom u Ebtahu, između Mekke i Mine. Naš voljeni Poslanik otišao je osmog dana mjeseca zulhidže (Tervije) na Minu, a devetog (Arefe) na Arafat. Stigao je u dolinu Urena, u sredini doline Arafata, i ondje se zaustavio. Poslije podneva je, na svojoj devi po imenu Kasva, održao Oprosnu hutbu i oprostio se od ashaba kiram, radijallahu anhum.2
DOŠAO SAM TEBI!
O utočište grješnih, došao sam da se tebi sklonim!
Mnogo sam ružnog učinio, došao sam da te preklinjem!
Na mračna mjesta skrenuo sam, u močvare sam upao,
Došao sam vrelu svjetlosti što pravi put obasjava.
Ostao mi je jedan život da izađe, o dušo svih duša!
Zar priliči reći: „Došao sam da život žrtvujem“?
Liječnik si onima u nevolji, a ja sam bolestan u srcu.
Za lijek rani u srcu došao sam kucati na tvoja vrata.
Pogrešno je na vrata darežljivih nešto donositi,
Došao sam ljubiti tlo koje si počastio svojim korakom.
Grijesi su mi mnogi kao planina, lice crno kao katran!
Došao sam da se posve oslobodim tog tereta i crnila.
Sve će ih, dakako, očistiti kap iz mora tvoje darežljivosti,
Iako je crna kao moje lice, s knjigom svojih djela došao sam.
Kad bih bar lice o tvoj prag prisloniti mogao, o dragi, draži od mog života,
Što se vodom ne postigne, postiže se onim tlom!