HADŽ JE PROPISAN KAO FARZ

Slanje hazreti Ebu Bekra i hazreti Alije na hadž

Te su godine ashabi kiram krenuli u Mekku, pod vodstvom hazreti Ebu Bekra kao emira, u karavani od tristo ljudi. U to su vrijeme objavljeni prvi ajeti kerime sure Beraa. U njima su priopćeni neki propisi o ugovorima. Da bi objavio te propise, naš voljeni Poslanik poslao je u Mekku i hazreti Aliju.2

Po jednom običaju raširenom u ono vrijeme među Arapima, kad bi se sklopio ugovor ili kad bi se sklopljeni ugovor raskinuo, to bi objavio osobno onaj tko ga je sklopio ili neki njegov rođak koga bi on odredio. Poslanik je za taj posao poslao hazreti Aliju u Mekku za hadžijskom karavanom. Hazreti Alija stigao je karavanu i zajedno su ušli u Mekku.3 Hazreti Ebu Bekr održao je hutbu i objasnio ibadet hadža. Ashabi kiram (alejhimur-ridvan) obavili su hadž po pravilima kojima su podučeni. Dok se obavljao ibadet hadža, i hazreti Alija održao je hutbu na Mini, na mjestu zvanom Džemretul-Akaba. Svoju je hutbu započeo ovako:

„O ljudi! Mene vam je poslao Resulullah.“ Zatim je proučio prvi ajeti kerim sure Beraa. Nakon toga je rekao: „Naređeno mi je da vam priopćim četiri stvari.“ Te četiri stvari bile su ove:

1. Nitko osim vjernika ne može ući u džennet.

2. Nakon ove godine nijedan mušrik neće se smjeti približiti Ka’bi.

3. Nitko neće obavljati tavaf oko Ka’be gol. (Tada su mušrici obavljali tavaf oko Ka’be goli.)

4. Tko god ima ugovor s Resulullahom, taj ugovor vrijedi dok mu ne istekne rok. Ostalima je dan rok od četiri mjeseca. Nakon toga nijedan mušrik nema ni ugovora ni zaštite.

„U njoj (u Ka’bi) su znamenja očevidna – Ibrahimov makam. Tko u nju uđe, siguran je od napada. Hadž (i posjet) toga Doma pravo je Allaha dželle-šanuhu nad ljudima, farz za one koji mogu do njega doći (koji su u mogućnosti)“ Al-i Imran: 97

Od toga dana nijedan mušrik nije došao u Ka’bu i nitko nije obavljao tavaf oko Ka’be gol. Pošto su te stvari priopćene, većina mušrika primila je islam. Pošto je izvršen farz hadža, hazreti Ebu Bekr i hazreti Alija vratili su se u Medinu s ashabima kiram koji su bili s njima.4

Serija Halida ibn Velida u Jemen

Naš voljeni Poslanik je, desete godine po hidžri, u mjesecu rebiul-evvelu, poslao Halida ibn Velida s četiristo mudžahida da pozove u islam sinove Harisa ibn Ka’ba, koji su živjeli u okolici Jemena. Po zapovijedi Resulullaha hazreti Halid ibn Velid pozivao je to pleme u islam tri dana zaredom. I oni su se odazvali pozivu i postali muslimani.

S vrela sunca bez prestanka silazi bistra voda fejza,
Kad god zatreba graditelju što ti kabur obnavlja – voda.
Strah od džehennema bacio je vatru tuge u moje srce što gori;
Nadam se da će oblak tvoje darežljivosti na tu vatru prosuti vodu.
Od bereketa hvale tebi Fuzulijeve riječi postadoše biser,
Kao što se u kraljevski biser iz travanjskog oblaka pretvori voda.
Kad se na mahšerski dan iz sna nemara probude,
I kad budne oči od suza čežnje prolijevaju vodu,
Nadam se da na mahšerski dan neću ostati uskraćen,
Da će vrelo susreta s tobom meni, žednom tvoga lica, dati vodu.
Fuzûlî

Događaji desete godine po hidžri

Desete godine po hidžri islam se proširio po cijelom Arapskom poluotoku. Kao i devete godine, i te su godine ljudi iz svih krajeva Arabije u skupinama dolazili u Medinu i natjecali se da budu počašćeni islamom i da zadobiju vječnu sreću. Sada u Arabiji više nije bilo snage koja bi se mogla suprotstaviti muslimanima, a islam je zavladao na sve strane. Samo neka židovska i kršćanska plemena nisu postala muslimanska.

Iste je godine Resul-i ekrem (sallallahu alejhi ve sellem) poslao pismo kršćanima Nedžrana i pozvao ih u islam. Oni su izabrali četrnaest ljudi i poslali ih u Medinu da izbliza ispitaju Resulullahovo stanje. Nakon nekog vremena izaslanstvo je sklopilo ugovor o miru. Neki od njih kasnije su sami od sebe postali muslimani. Te je godine preminuo jemenski namjesnik Bazan. Kada je stigla vijest o njegovoj smrti, Resulullah je podijelio njegovu zemlju i jedan dio dao njegovu sinu Šehru, jedan dio Ebu Musi Ešariju, jedan dio Jali ibn Umejji, a jedan dio Muazu ibn Džebelu.

Poslanik je te godine poslao namjesnike u sve krajeve u koje se proširio islam. I hazreti Alija poslan je s tristo ljudi da pozove u islam pleme Mudlidž u Jemenu. Oni su se najprije suprotstavili i gađali islamsku vojsku strijelama. Odmah im je uzvraćeno. Dvadeset ljudi je ubijeno. Većina se razbježala. Hazreti Alija (radijallahu anhu) nije dao ashabima da gone neprijatelja. Posavjetovao ih je i ponovno pozvao u islam. Oni su prihvatili i primili iman. Hazreti Alija i ashabi odmah su se žurno uputili prema Medini i stigli Resulullaha u Mekki. I te su godine, kao i devete, nastavili dolaziti izaslanici. Jedni su bili izaslanici Gamida, a drugi Beni Hanife. Došli su u Resulullahov medžlis i postali muslimani.

Nedžašijev sestrić Fejruz došao je i postao musliman. I iz Abdulkajsa došlo je izaslanstvo, čiji su članovi postali muslimani.

Te je godine, u dobi od godinu i pol dana, preselio na ahiret Resulullahov sin Ibrahim. Kada je Resulullah izgubio to svoje milo čedo, mubarek oči ispunile su mu se suzama. Hazreti Ibrahima ukopali su na groblju Baki, pokraj Osmana ibn Mazuna. On je i prvi na čiji je kabur posuta voda.5

Jadan je tvoj ummet, na njegove grijehe ne gledaj,
Rukom nas ne odbij, u džehennemu nas čežnjom ne spaljuj.
Smiluj se, aman, u vatri rastanka s tobom ne spaljuj;
Jednom riječju, svog roba Galiba punog grijeha ne ostavljaj.
Ti si Ahmed, i Mahmud, i Muhammed, moj predvodniče,
Ti si nam sultan koga Hakk pomaže, moj predvodniče.
Şeyh Galib

„Čuvajte se kletve potlačenoga. Između dove potlačenoga i Uzvišenog Hakka nema zastora“ Hadisi šerif

Širenje islama na Arapskom poluotoku