Područja u koja su poslani sakupljači zekata
Hazreti Ebu Musu Ešarija zadužio je da u Mekki podučava Kur’ani kerim i vjerske stvari.1 Ebu Sufjana ibn Harba postavio je za emira Nedžrana u pokrajini Jemen, a Kesira ibn Abdullaha odredio mu je za pomoćnika. Pošto su poslovi u Mekki bili završeni, došlo se u Merruz-Zahran. Ondje je podijeljen i preostali plijen. Zatim je Poslanik sa svojim slavnim ashabima opet krenuo na put i krajem zulkade stigli su u Medinu. Iz Medine su bili izašli desetog dana mubarek mjeseca ramazana, u srijedu. Ovaj je pohod trajao oko tri mjeseca.
Jednog dana, utonuvši u more tuge, zanio sam se u misli,
Izgubivši sebe, zaboravio sam tko sam,
Sjetivši se svojih grijeha, uplašio sam se svoga kraja,
Tada sam čuo jednog sejjida kako ponavlja ovaj stih:
Ti si Ahmed, i Mahmud, i Muhammed, Predvodniče moj,
Ti si nam sultan koga Hakk pomaže, Predvodniče moj.
Mi se nadamo, od beznađa ne uzdišemo,
Blago imana ne upropaštavamo,
Ne ostavljamo tvoja vrata da bismo utočište tražili kod tuđih,
U tvojoj sjeni ni na koga drugog ne gledamo.
Ti si Ahmed, i Mahmud, i Muhammed, Predvodniče moj,
Ti si nam sultan koga Hakk pomaže, Predvodniče moj.
Şeyh Galib
Neki događaji osme godine po hidžri
Četvorica ljudi iz plemena Beni Sa’leba došla su u Resulullahov medžlis. Rekli su: „Poslao nas je naš narod. Čuli smo da islam nije potpun ako se ne učini hidžra.“ On je rekao: „Gdje god da ste, budite bogobojazni; ako i ne učinite hidžru, neće vam škoditi. Vašoj vjeri i vašem narodu neće biti nikakve štete.“ Zatim su ih poslali u kuću Remle bint Haris i priredili im gozbu. Potom su svakome od njih dali po četiri ukije srebra i dopustili im da se vrate kućama. Iste je godine preselila na ahiret Resulullahova (sallallahu alejhi ve sellem) kći Zejneb. Za nju su napravili tabut. Prvi tabut u islamu napravljen je za nju. Bila je žena Ebul-Asa. Kada ju je on u vrijeme Bedra ispraćao iz Mekke u Medinu, Hebbar je na putu bacio koplje na devu hazreti Zejneb. Kada je pala s deve, pobacila je dijete i razboljela se. To je bio uzrok njezine smrti. Ostalo je dvoje njezine djece. Te je godine, u mjesecu zulhidže, rođen Resulullahov sin Ibrahim. Majka mu je bila Marija-hatun (radijallahu teala anha). Ebu Rafi došao je i donio radosnu vijest. Zbog toga je Resulullah oslobodio jednog roba. Kao akiku zaklao je jednog ovna. Dao je djetetu obrijati glavu i kao sadaku podijelio onoliko srebra koliko je težila njegova kosa.
Važni događaji devete godine po hidžri
Devete godine po hidžri, početkom mjeseca muharrema, Predvodnik svjetova odredio je plemenima sakupljače zekata (amile, saije). Koliko je bilo moguće, svako je pleme dobilo amila iz svojih redova. Ibn Hasiba Eslemija poslao je plemenima Eslem i Gifar, Abbada ibn Bišra Beni Sulejmu i Muzejni, Amra ibn Asa Fezari, Dahhaka ibn Sinana Beni Kilabu, Rafija ibn Mekneta Džuhanija Džuhejni, a Bišra ibn Sufjana Ka’bija Beni Ka’bu i Beni Temimu.
Godinu dana kasnije Taifljani su poslali izaslanstvo od šest ljudi u Medinu, pred našeg voljenog Poslanika, da postanu muslimani. Kad je godinu dana ranije odlazio iz Taifa, Predvodnik svjetova uputio je dovu: „Gospodaru moj! Pokaži Sekifu pravi put, dovedi ih nama.“ I evo, sada su ljudi iz Sekifa došli postati muslimani. Resul-i ekrem jako se obradovao što su postali muslimani, dao im je neke povlastice i vratio ih u Taif. Za namjesnika im je postavio hazreti Osmana ibn Ebul-Asa.2
Smrt Nedžašija
Bio je mjesec redžep devete godine po hidžri. Jednoga dana Resulullah je rekao svojim ashabima: „Danas je preselio na ahiret jedan vaš dobri brat. Ustanite i klanjajte mu dženazu.“ Poslanik je kao imam predvodio dženaza-namaz u odsutnosti (gaib). Zatim je rekao: „Zatražili smo od Allaha dželle-šanuhu oprost za vašeg brata Nedžašija Ashamu.“
Nešto kasnije, iz vijesti koja je stigla iz Abesinije, saznalo se da je Nedžaši Ashama (rahmetullahi teala alejh) preselio na ahiret. To se poklapalo s danom kada je Poslanik u Medini klanjao njegovu dženazu.3
„Gdje god da ste, budite bogobojazni; ako i ne učinite hidžru, neće vam škoditi. Vašoj vjeri i vašem narodu neće biti nikakve štete“ Hadisi šerif
Neka ti je žrtva moj život na tvom putu,
Lijepa imena, a i sam lijep, Muhammed,
Dođi, učini šefa’at svom ništavnom robu,
Lijepa imena, a i sam lijep, Muhammed.
Mnogo je muka u onoga tko je vjernik,
Na ahiretu bit će mu radost i užitak,
Mustafa osamnaest tisuća svjetova,
Lijepa imena, a i sam lijep, Muhammed.
Onaj što sedam nebesa prođe, što iznad Kursije prošeta,
Što na Miradžu od Hakka svoj ummet ište –
Lijepa imena, a i sam lijep, Muhammed.
Što će Junus s oba svijeta bez tebe,
Ti si pravi poslanik, bez sumnje i dvoumljenja,
Tko tebe ne slijedi, otići će bez imana,
Lijepa imena, a i sam lijep, Muhammed.