GAZVE I SERIJE

Sefer, gazva i serija

Da bi čuvao red i mir u Medini i pratio stanje neprijatelja, Ponos svemira sallallahu alejhi ve sellem ustrojio je serije (udarne odrede, čete), to jest male vojne jedinice. Broj onih koji su sudjelovali u tim serijama, koje je Resulullah slao na kafire ne sudjelujući osobno, kretao se od pet do četiri stotine. Bitke u kojima je Poslanik sudjelovao i kojima je osobno upravljao nazivaju se gaza (gazva). Odlazak vojske u bitku naziva se sefer, a ratno stanje – seferberlik (mobilizacija).

Naš voljeni Poslanik je, da bi spriječio iznenadne napade neprijatelja, uveo u Medini stražu, slao ophodnje i tako poduzeo potrebne mjere sigurnosti.

Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) vodio je dvadeset sedam gazvi. To su: Ebva (Veddan), Buvat, Prvi Bedr (Safvan, ili Rani Bedr), Zul-Ušejra, Bedr (Bedr-i kubra), Karkaratul-Kudr, Beni Kajnuka, Sevik, Gatafan (Enmar, Zi Emr), Bahran (Beni Sulejm, Nedžran), Uhud, Hamraul-Esed, Beni Nadir, Mali Bedr (Bedr-i sugra), Zatur-Rika, Dumetul-Džendel, Murejsi (Beni Mustalik), Hendek (Ahzab), Beni Kurejza, Beni Lihjan, Gaba (Zu-Karad), Hajber, Vadil-Kura, osvajanje Mekke, Hunejn, Taif i Tebuk.

Samo je u devet od tih gazvi došlo do sukoba. To su: Bedr (Bedr-i kubra), Uhud, Murejsi (Beni Mustalik), Hendek (Ahzab), Beni Kurejza, Hajber, Vadil-Kura, Hunejn i Taif. Mekka je osvojena bez borbe i svi su njezini stanovnici primili islam.

U ostalim gazvama nije bilo nikakva sukoba: u nekima je sklopljen ugovor, u nekima se neprijatelj predao; jedan dio kafira nije se usudio suočiti s islamskom vojskom, a većina kafira je, čim bi čula da islamska vojska dolazi, bježala u planine i gubila se.

Ovom izrekom sve države nalaze spas i sreću:
„Budi spreman za rat ako želiš mir i spokoj.“
Abdülhak Molla

„I vi se borite na putu Allaha dželle-šanuhu protiv onih koji vama objave rat. Ali ne prelazite granicu i ne pretjerujte“ Bekara: 190

Serije koje je poslao Resulullah

Prve serije – odred hazreti Hamze

Mušrike je trebalo oslabiti u trgovini i gospodarstvu i dovesti ih k pameti. Za to je bilo potrebno presjeći trgovačke putove prema Siriji. U to se vrijeme čulo da jedan mušrički karavan prolazi blizu Medine. Početkom ramazana, sedmog mjeseca prve godine po hidžri, naš voljeni Poslanik naredio je da se odmah izvrše pripreme za pohod i hazreti Hamzu postavio za zapovjednika trideset konjanika. Pošto ga je savjetovao da se boji Allaha dželle-šanuhu i da lijepo postupa s onima koji su pod njegovim zapovjedništvom, rekao je: „Krenite u gazvu na putu Allaha dželle-šanuhu, spominjući ime Allaha dželle-šanuhu! Borite se protiv onih koji ne priznaju Allaha dželle-šanuhu…“ Hazreti Hamzi dao je bijelu zastavu i ispratio ga.

Hazreti Hamza krenuo je s konjanicima pod svojim zapovjedništvom prema mušričkom karavanu koji je čuvalo tri stotine konjanika. Kada je karavan, na putu iz Damaska u Mekku, stigao do mjesta zvanog Siful-Bahr, susreo se s mudžahidima. Slavni ashabi odmah su se svrstali u bojni red i spremili za borbu. Tada je stigao Medždi ibn Amr Džuheni, koji se tu zatekao, i stao između njih. Medždi ibn Amr Džuheni bio je saveznik obiju strana. Vidjevši da je muslimana po broju veoma malo, a mušrika mnogo, pomislio je da bi muslimani mogli biti poraženi. Nadajući se da će muslimanska država trajati dovijeka, posredovao je i odvratio obje strane od sukoba. Potom su se hazreti Hamza i njegovi drugovi vratili u Medinu. Kada je Poslaniku preneseno što je Medždi učinio, izrazio je zadovoljstvo i rekao: „Učinio je mubarek, dobro i ispravno djelo.“1

Odred Ubejde ibn Harisa

Nakon toga serije nisu prestajale. Hazreti Ubejdi ibn Harisu dano je pod zapovjedništvo šezdeset ili osamdesetak mudžahida i on je poslan u Rabig. Čim su se dvije vojske susrele, obje su strane počele gađati jedna drugu strijelama. Prvu strijelu u islamskoj vojsci odapeo je Sa’d ibn Ebu Vekkas. Dvije stotine mušrika pod zapovjedništvom Ebu Sufjana, misleći da je veći dio islamske vojske u zasjedi, uplašili su se muslimana i spas potražili u bijegu.2

Borit ćemo se na Allahovu putu, steći ćemo slavu, slavu…
U Kur’anu nam pobjedu obećava hazreti Jezdan.

„Krenite u gazvu na putu Allaha dželle-šanuhu, spominjući ime Allaha dželle-šanuhu! Borite se protiv onih koji ne priznaju Allaha dželle-šanuhu“ Hadisi šerif

Gazve Resulullaha

Prve gazve – pohod na Veddan

Naziva se i pohod na Ebvu. To je prva gazva Resulullaha. Zbila se dvanaestog mjeseca po hidžri. U Medini je kao zamjenik ostavljen hazreti Sa’d ibn Ubada. Sa šezdeset ljudi krenulo se na Kurejš i pleme Beni Damra. Zastavu je nosio hazreti Hamza. Na Mekkance nisu naišli. Stigli su do mjesta zvanog Veddan. S plemenom Beni Damra sklopljen je pisani ugovor. Prema njemu:

1- Damrini sinovi ni u kojem slučaju neće pomagati neprijatelju,

2- život i imovina Damrinih sinova bit će pod zaštitom muslimana,

3- zauzvrat, kada ih Poslanik pozove u neku bitku, Damrini sinovi odmah će priteći u pomoć.

Pohod na Buvat

Ova je gazva druga gazva Resulullaha. Bio je mjesec rebiul-evvel druge godine po hidžri. U Medini je kao zamjenik ostavljen hazreti Saib ibn Osman ibn Mazun. Kada se saznalo da mušrički karavan od stotinu ljudi, pod vodstvom Ebu Sufjana, s dvije tisuće pet stotina deva ide u Damask, krenulo se s dvije stotine ljudi na kurejšijski karavan. Iako su sve pretražili korak po korak sve do planine Buvat, mušrike nisu uspjeli uhvatiti.

Pohod na Zul-Ušejru

Poduzet je početkom šesnaestog mjeseca po hidžri. Stigla je vijest da veliki trgovački karavan mekkanskih mušrika, pod zapovjedništvom Ebu Sufjana, ide u Damask. Resulullah je na svom mjestu kao zamjenika ostavio Ebu Seleme ibn Abduleseda. Zastavu je dao hazreti Hamzi (radijallahu anhu). Imali su trideset deva, koje su jahali naizmjence. Sa sto pedeset ili oko dvije stotine mudžahida došli su do mjesta zvanog Ušejra i čekali nekoliko dana. Karavan nije bilo moguće uhvatiti. Sklopili su mir s Mudlidžovim sinovima i vratili se u Medinu.

Prvi pohod na Bedr

Naziva se i pohod na Safvan. Tek što je prošlo nekoliko dana od povratka iz pohoda na Buvat, stigla je vijest da je jedan Kurejšija po imenu Kurz ibn Džabir Fihri sa svojim ljudima iznenada napao planinu Džemma i odande otjerao goveda i deve koje su ondje pasle.

Naš Poslanik je, ostavivši na svom mjestu kao zamjenika Zejda ibn Harisu, krenuo s nekoliko ashaba prema mjestu događaja. Zastavu je ovoga puta dao hazreti Aliji.

Kada su mudžahidi stigli na mjesto događaja, Kurz i ostali već su ostavili životinje i zameli svoje tragove. Iako su sve do bedrske doline Safvan zavirili pod svaki kamen, nisu ih našli.

Odred Abdullaha ibn Džahša (serija Batn-i Nahle)

Poslanik je jednoga dana htio poslati seriju u Nahlu da motri na kurejšijske mušrike. Za zapovjednika vojnika koje je trebalo poslati htio je postaviti hazreti Ebu Ubejdu ibn Džerraha. Kada je Ebu Ubejda ibn Džerrah primio ovu naredbu, počeo je plakati od boli što će biti daleko od našeg Poslanika.

„Blago onima koji umru na putu hadža i onima koji vode gazvu na Allahovu putu!“ Hadisi šerif

Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem) umjesto njega je za emira postavio hazreti Abdullaha ibn Džahša.3

Abdullah ibn Džahš bio je od onih koji su islam živjeli s oduševljenjem. Kada je primio islam, kafiri su mu nanosili nezamislive muke, ali on im se suprotstavio snagom imana i postojano podnosio njihova zlostavljanja. Zato je Poslanik o njemu rekao svojim ashabima: „On je onaj među vama koji najviše podnosi i trpi glad i žeđ.“ Abdullah ibn Džahš je, čuvši radosne vijesti koje je Resulullah dao za šehide, uvijek žudio za šehadetom. U bitkama se junački borio u prvim redovima.

Hazreti Abdullah ibn Džahš priča: „Toga dana Resul alejhisselam, kada je klanjao jacija-namaz, pozvao me je k sebi i rekao: ‚Dođi mi rano ujutro. Neka ti i oružje bude uza te. Poslat ću te na jednu stranu.‘

Kada je svanulo, otišao sam u mesdžid. Mač, luk, strijele i torba bili su na meni, a i štit uza me. Resul alejhisselam je, pošto je predvodio sabah-namaz, otišao kući. Budući da sam došao ranije, čekao sam pred vratima. Našao je nekoliko muhadžira koji će ići sa mnom. Rekavši: ‚Postavio sam te za zapovjednika nad ovim ljudima‘, dao mi je jedno pismo i rekao: ‚Idi! Kada budeš putovao dvije noći, otvori pismo. Postupi onako kako je u njemu naređeno.‘ Upitao sam: ‚Ja Resulallah! Na koju stranu da idem?‘ Rekao je: ‚Drži se puta Nedždije. Uputi se prema Rekiji, prema zdencu!‘“

Kada je Abdullah ibn Džahš određen za pohod na Nahlu, prvi mu je put dan naslov Emirul-muminin. On je bio prvi emir u islamu kojega su nazivali tim imenom. Kada su s odredom od osam ili dvanaest ljudi nakon dva dana stigli do mjesta Melel, otvorio je pismo, u kojem je bilo napisano:

„Bismillahir-rahmanir-rahim. Kada pročitaš ovo pismo, idi s imenom i bereketom Allaha dželle-šanuhu dok ne siđeš u dolinu Nahla, između Mekke i Taifa. Nemoj nijednog od svojih drugova prisiljavati da ide s tobom! Motri na Kurejšije u dolini Nahla i na kurejšijski karavan, prati ih i nadziri. Javljaj nam vijesti o njima.“

Emirul-muminin hazreti Abdullah ibn Džahš, pošto je pročitao pismo, rekao je: „Mi smo robovi Allaha dželle-šanuhu i svi ćemo se Njemu vratiti. Čuo sam i pokoravam se. Izvršit ću naredbu Allaha dželle-šanuhu i Njegova voljenog Resula“, pa je poljubio pismo i stavio ga na glavu. Zatim se okrenuo drugovima i rekao: „Tko od vas žudi postati šehid, neka pođe sa mnom. Tko ne želi ići, može se vratiti. Nikoga od vas ne prisiljavam. Ako ne pođete, ja ću sam otići i izvršiti naredbu Resula alejhisselam.“ Drugovi su mu svi uglas odgovorili: „Čuli smo naredbe Poslanika. Mi se pokoravamo Allahu dželle-šanuhu, Resulullahu (sallallahu alejhi ve sellem) i tebi. Idi kamo hoćeš, uz bereket Allaha dželle-šanuhu.“

Ova mala vojska, u kojoj je bio i hazreti Sa’d ibn Ebu Vekkas, krenula je prema Hidžazu i stigla u Nahlu. Sakrivši se na jednom mjestu, počeli su motriti na Kurejšije koji su ondje prolazili. Tada je naišao jedan kurejšijski karavan. Deve su mu bile natovarene. Mudžahidi su se približili karavanu i pozvali ljude u islam, a kada nisu prihvatili, počeli su borbu. Jednoga su ubili, dvojicu zarobili, a jednoga, budući da je bio na konju, nisu stigli. Sva imovina kafira pripala je mudžahidima. Abdullah ibn Džahš izdvojio je petinu ovog plijena za Resulullaha. To je bio prvi plijen koji su muslimani zadobili.4

Poslanik je zarobljenicima objasnio islam i pozvao ih da prime iman. Hakem ibn Kejsan primio je islam. Osman ibn Kejsan odbio je islam i otišao u Mekku.

Mesdžid-i Kibletejn

Otkako je naš voljeni Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) učinio hidžru u Medine-i munevveru, prošlo je sedamnaest mjeseci. Dotad je namaz uvijek klanjao okrenut prema Bejtul-makdisu u svetom Jeruzalemu (Kudsu). Tih su dana do Resulullaha stigle riječi Židova: „Čudne li stvari! Vjera mu se razlikuje od naše, a kibla mu je kao naša!“ Te su priče povrijedile njegovo mubarek srce.

Jednoga dana, kada je došao Džebrail alejhisselam, rekao mu je: „O Džebraile! Želim da Allah dželle-šanuhu okrene moje lice od kible Židova prema Ka’bi.“

Džebrail alejhisselam odgovorio je: „Ja sam samo rob. To zamoli Allaha dželle-šanuhu!“

Nakon toga objavljen je 144. ajet sure Bekara. Rečeno je: „(O Moj Habibe! Da bi došao vahj) zaista vidimo kako ti se lice neprestano okreće prema nebu. Zato ćemo te okrenuti prema kibli kojom ćeš biti zadovoljan. Okreni sada lice svoje prema Mesdžid-i haramu (prema Ka’bi). (O vjernici!) I vi, ma gdje bili, okrećite u namazima lica svoja na tu stranu. Nema sumnje, oni kojima je dana Knjiga sigurno znaju da je ovo okretanje kible istina od njihova Gospodara. A Allah dželle-šanuhu nije nemaran prema onome što oni čine.“

Kada je sredinom mjeseca šabana, u utorak, objavljen ovaj ajeti kerim, Resulullah je u mesdžidu Beni Selime predvodio svoje ashabe u podne- ili ikindija-namazu. Dok je bio u trećem rekatu namaza, naređeno mu je da se okrene prema Ka’bi. Čim je primio vahj, okrenuo se prema Ka’be-i muazzami. I ashabi kiram, slijedeći Habib-i ekrema, okrenuli su se na tu stranu. Od tada se ovaj mesdžid naziva Mesdžid-i Kibletejn, to jest „mesdžid s dvije kible“.

Resulullah je otišao i u Kubu, svojim mubarek rukama iznova napravio mihrab mesdžida koji je prvi podignut i obnovio zidove mesdžida.5

„O Džebraile! Želim da Allah dželle-šanuhu okrene moje lice od kible Židova prema Ka’bi“ Hadisi šerif

Prva kibla muslimana bio je Mesdžid-i Aksa, koji se nalazi na sjeverozapadu. On je bio i kibla Židova. Židovi su, govoreći: „Muslimani se okreću prema našoj kibli“, ismijavali ashabe kiram. Naš voljeni Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) uputio je dovu Dženab-i Hakku i zatražio da naša kibla bude Ka’be-i muazzama. Dok je Resulullah u ovom mesdžidu predvodio podne-namaz (po drugom predanju ikindija-namaz), kada je objavljen ajeti kerim čije je značenje „Okrenite se prema Ka’bi“, okrenuli su se prema Ka’be-i muazzami, koja se nalazi na jugoistoku. Zato se ovaj mesdžid naziva Mesdžid-i Kibletejn, što znači „mesdžid s dvije kible“.